Sanjao sam povratak u grad gdje sam prije živio i tamo u mojoj staroj sobici na zidu ugledam smrtovnicu: Isha Tai (pisalo je moje pravo ime) preminuo 20.2.2005. Zgrozio sam se. Bio sam svjestan koji je dan "u stvarnosti". Bio sam mrtav 6 mjeseci. Pitao sam mamu kako to da sam mrtav, a tu sam i pričamo i normalno sam živio tih 6 mjeseci. Ona me samo gleda. Odlazim van. Svi ljudi koje znam su tu i sve manje ljudi mi odzdravlja kad ih pozdravim, a neki od njih me gledaju s nekakvim prezirom. Pričam im kako sam mrtav i kako mi ništa nije jasno. Oni šute i gledaju me. Netko mi objašnjava da sam ubijen ispred studentskog doma. Nekog lika i mene ubio je nekakvi freek, čini se bez razloga. Dolazim na nekakvi trg i ispričam cijelu priču i u to dolaze ljudi u sivim odijelima (4 ili 5) i kažu da moram s njima. Ja kužim da moram i nije mi bed, ali ih žicam jos samo pet minuta da se oprostim sa svima. Kažu da ih zajebavam već 6 mjeseci i da sam konačno shvatio i prihvatio pravo stanje stvari. Na kraju mi ipak daju mojih 5 minuta. Lovi me panika. Želim se sa svima oprostiti. Odjednom pritisak u mjehuru. Piša mi se za riknut. Počnem pišat i nikako da završim i pišam k'o iz vatrogasnog šmrka. Nikako da stanem. Kad sam ispišao zadnju kap, nestao sam - kao oblak kad ispusti zadnju kap kiše.
Ovo je san u kratko. Imam ga zapisanog na 4 A4 stranice papira. Između ostalog u snu sam vidio i 2 Engleza kako skidaju Isusa s križa u jednoj crkvi i pri tom raspravljaju neke nebuloze... Što se tiče ljudi u sivim odijelima, bio sam ravnodušan prema njima, doživio sam ih kao nešto najnormalnije i nisam imao feeling da me ugrožavaju. Datum je bitan; tada je uistinu jedan dio mene preminuo, odnosno drugi se počeo buditi.
Sanjano: Zima, 2005. god.
Post je objavljen 03.10.2007. u 10:20 sati.