Prolaznosti stoje dok putujem
užarenim tračnicama riječi;
pretapam misao,
neuhvatljivu,
nedohvatljivu svojinu
spakiranu u izlizani kovčežić.
U ruci mi novine s izmišljenim vremenom,
u srcu praznine
zakrpane bezvremenskim zakrpama.
Vlakovi kasne
(kao i obično),
no ne brini,
navikla sam ja čekati
na praznim peronima kolodvora nadanja
- negdje u zaleđu.
Post je objavljen 10.10.2007. u 06:03 sati.