Marketing
LICEM PREMA SUNCU
Već sutra
na uglu neke ulice,
u nekom kutu predgrađa
ostaviti ću brižljivo umotane čežnje
(darujem njima slučajnog prolaznika).
Na vijeđe staviti ću potpis nesanice
dok upornošću vjekova
požurujem vrijeme krute osamljenosti
koja pritiska mi ramena.
Već sutra
živjeti ću život u jednoj dimenziji;
rastopljena,
licem prema suncu,
i biti sasvim obična žena
- preteško je nositi
samonikle izdanke vjere u istinu
ukorijenjene duboko u svome tijelu.
Post je objavljen 23.10.2007. u 06:40 sati.