Marketing
Eto moje malenkosti, vratih se s posla... radila sam jučer od 1 do 10, a danas od 6 do 1... gadno radno vrijeme, al zato sam slobodna kao ptičica do petka kad opet nabijam taj tempo... Ne mogu baš reći da je bilo extra uzbudljivo, uvijek oni stari gosti naručuju uvijek ista pića... čim uđu već znam šta će reći... uvijek one iste šale, uvijek oni komentari i uzdasi nakon buljenja u one meni već pomalo psihodelične stranice kladionica na teletextu HTV-a... a šta da pričam... a meni misli naravno lete posvuda, a najviše se vraćaju k mojoj ljubavi...
Ljepoto moja, kada sumrak dođe, doći ću i ja, potiho, na prstima, da me ne čuješ. Proći ću uz slabašan drhtaj svojim prstima preko tvojih snažnih leđa, polako ću ti se približiti, dovoljno da osjetiš toplinu moga tijela i ostaviti vruć poljubac na tvom slatkom vratu. Nećeš se okrenuti, samo ćeš se nasmiješiti i naglo ćeš jednim odrješitim pokretom zarobiti moju ruku i položiti je na svoje slabine. Slaba sam na tebe ljubavi, veoma slaba, a ti to jako dobro znaš, kao i da sam nestalna poput vjetra mileni, poput vjetra koji nježno miluje tvoje zavjese i raspiruje vatru koja gori u tvojim azurnim očima. Tiho kako sam ušla, tako ću i izaći, izludjet ću te ljubavi moja upravo onako kako i ti izluđuješ mene. Pokušaj me zaustaviti, pokušaj me zauzdati, pokušaj me zadržati kako si to već činio mili moj, ali nećeš moći. To je naša neobuzdana rutina, to je naša divlja strast, to je naša plamteća ljubav, čisti plamen. Takni me ljubavi, poljubi me, reci mi svoje najdublje tajne prije nego odem svojim putem, prije nego nestanem ostavivši mirisni trag svoga parfema duboko u tvojim porama, okus moje kože na tvojim žednim usnama. Ostavi trag svoga poljupca na meni, jedini moj, neka mi govori, neka me podsjeća, neka me zaboli dok se provlačim kroz opojne ruže i bolno trnje ovoga života.
Post je objavljen 02.10.2007. u 13:18 sati.