Nisam shvaćala,
ali sad znam.
Ne mogu bez njega,
a ni on ne može biti sam.
Kilometri nas dijele
i ne mogu protiv tog.
Fali mi neizmjerno
i bol je srca mog.
Kad se sjetim tog osmijeha
i mirisa njegove kose.
Srce mi zatuče,
a misli me njemu nose.
I taman pomislih
da poludit ću bez pogleda tog,
i tad shvatih da me voli
i ne može bez srca mog.
Svakog dana moja ljubav raste
i srce počinje sve više da pati
i u tom trenu shatih
da će za koji dan da se vrati.
Ljubavi, volim te!
Fališ mi!
Post je objavljen 01.10.2007. u 21:43 sati.