Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/ironfire

Marketing

Wings of Destiny

Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Dolina smrti
doziva...
nevinim glasom ljubavi...
nemoj otići za njom...
Nemoj umrijeti u njoj...
Vjetar nosi..
miris crne ruže...
miris patnje...i boli..
miris suza...
uzdiže ga visoko u nebesa...
spušta u stranu...
primiče tlu...
i vitla nanovo u zraku...
Miris tebe..
igra svjetlosti i mraka...
sudbina...igra svijeta...
Jedna slika...
livada...
visoka trava savija se pod naletima vjetra...
stabla u daljini..
i samo jedna mala nestašna crnogorica usred čistine...
Klavir...pored tog usamljenog stabla..
klavir velik poput orlovih krila...
crn poput ugljena...
a glazba...
simfonija pakla i raja...
no nikog za glasovirom...
tipke se pomiču same...
I prođoh prstima po tipkama..
no ničeg..niti vjetra..niti ruku..
tipke se pomiču same...
Sjedoh i pogledah prema mjesecu...
Tamo, na brdu...
spodoba crna...
skut vijori na vjetru..
kapuljača preko spodobine glave...
mač u lijevoj ruci...
Oružje...sjajno poput sunca...
čisto poput suze...
sigurno teško poput kamena...
Tada..
spodoba ugrabi objema rukama veličanstveni mač..
i spremi ga u korice opasane na desnoj strani...
Jedan korak...
i krene prema dolini...

Dolina smrti...
dolina boli i patnje...
suza..
dolina zaborava...

Ne maknuh se s mjesta...
tek što spodoba dođe do mene...
ne vidjeh što krije kapuljača...
dok
čvrsta i nježna ruka ne primi me za dlan...
pokloni se i klekne...
ne ispustivši ruku...
Samo prsten vidjeh na njegovoj ruci...
bio je srebrni..a krasio ga je divni crni kamen
na kojem se mjesečeva svjetlost presijavala i sjala...
Poljubi ruku moju
kaže...
'' Dolina smrti...
dolina boli i patnje..
suza...
Dolina zaborava...

Jesi li zaboravila...?''

Ne nasmije se...niti pogleda me u oči...
ili barem ja ne mogoh vidjeti...
'' Zaboravila što, stranče..?''

Tada začuh podsmijeh...no kratak..
zabrinut...i reče..
''Dolina smrti...rekoh...
Jesi li zaboravila smrt..
i patnju i bol..
suze...
Zaboraviš li ponekad zaboraviti...?''

Sine mi tada...
o tome zbori stranac...
o životu mome...
no zašto...
Raj bi trebao biti mjesto za počinak..
Dolina smrti..
dolina patnje i boli..
suza..
dolina zaborava....

''Jesi li zaboravila!!!''
reče on glasnije..
a ja od straha ustah...
no stranac ne pušta moju ruku..
već ju čvrsto drži...

''Ne poznam te, stranče.
Nikada ne mogu zaboraviti ono što jesam
i ono što jednom bih..''

''Dolina smrti...
vapaj donosi smrtni...
dolina patnje i boli...
i suza...
ostavlja u tebi..
samo suze...
nikada ljubav...
Dolina smrti..
svih smrti obavija..''

Čeznuh za slobodom..
isčupah ruku iz čvrstog stiska...
i potrčih...
brzo koliko mogu..
koliko um može izdržati...

A spodoba već ispred mene stoji...
kapuljača ispade s glave..
i u mene gledaju dva crna oka..
nasmiješena..
podmuklo nasmiješena..
''Dolina smrti..
od nje nitko ne bježi..
Dolina smrti..
dolina patnje i boli..
i suza..
Dolina smrti ne oprašta..
Dolina smrti ubija..
i samo smrt donosi..''

A ja se okrenuh...
čeznutljivo tražim spas...
no nigdje stabala...gdje se mogu skriti..
nigdje pomoći..nigdje spasa...
Samo vjetar još je živio...
i kosa moja vijorila...
miris cvijeća...i voća...
pamtim taj miris..
tako svjetovan i osebujan...
miris...
A spodoba gleda u mene...
ne spušta svoja dva crna oka s mene...
podsmijeh još je uvijek na njegovom licu..
onaj strašan podsmijeh..
koji stvara jezu u žilama...
i od kojeg trnci prolaze tijelom...
Onaj zloban pogled...
strašan i zlokoban...

Zatvorih oči...
glazba dosegne i taj kutak...
pustih da me ponese...
tako je najbolje...
i rekoh...
''Proklet bio zaborav
što tjera nas da sudbinu zamjenimo s glupostima..
proklet zaborav i sudbina zajedno..
jer tjeraju nas da radimo gluposti...
Prokleta bila ljubav...
ljubav i njezina dva crna oka...
i pogled pun gorčine..
i srama...
i osmijeh zlokoban..
pun boli..
Proklet bio ovaj svijet..
nerazumljiv..
nečitko pisan i krivo viđen..
prokleti oni koji ne misle svojom glavom..
i puštaju da ih osjećaju povedu u nebesa..
Proklete emocije..
i suze...
i bol koja nikako da napusti moje srce...

Proklet bio svijet..i sunce..i mjesec..
da nikada više ne zagrije nas sunčeva toplina...
i njegova svjetlost ne osvjetli naš put..
Proklet bio mjesec..
dok trčim cestom..
a pored mene mrtva tijela leže..
mrtav tijela prijatelja...
samo tako...napuštena..hladna...leže...
A mjesec me prati..
i opet čujem onaj smijeh pun zla i gorčine..
smijeh koji donosi samo zlo..da vlada zlime...

Proklet bio dan..
i proklete sve neispavane noći...
proklete zvijezde...
varalice...lažljivice...kradljivice..ubojice...
Prokleti snovi...
i uspomene...
no proklet bio zaborav
jer ako te zaboravim..
sama ću biti prokleta...''


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Post je objavljen 30.09.2007. u 23:19 sati.