Prisjetila sam se danas toga kako sam ne tako davno imala relativno poznati blog, nazvan po boji.
zuto.blog.hr
:-)
Bio je sladak taj blogić, relativno poznat i dosta posjećen.
Bila sam cura poznatog blogera, tako da nije bilo šanse moj blog neuspije...
No blog zuto nije bio poznat kao blog cure poznatog blogera.. jednostavno je bio blog neke blentače.. koja je eto volila pisati i postao je poznat sam od sebe...
sjetila sam se danas kako sam ga samo bezveze počela pisati...
On je provodio brdo vremena na blogu... pisao ga je uređivao postove.. stalno nešto oko tog bloga. Blog je s vremenom primao više pažnje nego ja..i to znatno više...
Između noćnog rada, popodnevnog spavanja i jutarnjeg pisanja bloga... činilo se da za mene nema mjesta u njegovom životu.
O Bože, to zvuči grozno... no bila je istina.. bila sam ljubomorna na taj glupi blog.
A onda je on jednog dana došao i pitao: " imaš skroz dobrih priča, zašto ih ne objavljuješ"
I iz nekog inata i ljubomore rodio se taj blentavi blog žuto.
Pisala sam ga skroz do našeg prekida, a nakon toga je samo visio gore.. nisam ništa objavljivala.. no nisam ga ni brisala..
onda je u jednom naletu pms-a,usplijed njegovog neprestanog mućenja moje psihe da sam ja uništila i nas i njega.. i sve.... jednostavno nestao...:-(
Kao što sam i ja nestala..
Čini mi se ponekad da možda mogu dalje.. no onda primjetim sjene na svome srcu još uvijek svježe... rasplačem se iznenada.. bez razloga.. uslijed bujice osjećaja koji samo naviru iz nutra... jaki.. nedefinirani...
Ovaj blog je samo sjena onoga što sam nekada bila.. Ponekad nisam ni sigurna hoće li se ikada više pojaviti ono staru Žuto.
:-(
Post je objavljen 30.09.2007. u 23:23 sati.