Sigurno još uvijek ne možeš biti siguran, koliko su dva i dva u jutarnjem umnošku, ali svejedno strepiš nad sutrašnjicom, tako neumoljivo neizvjesnom.
Sigurno još brojiš kovanice iz vaze, i smišljaš dosjetku za rođendansku čestitku, dok ljudi umiru od svakojakih bolesti, čak i tek rođeni, naizgled, nitko ih ništa ne pita.
Sigurno razumom krojiš komad smisla i prekrivaš se njime preko glave prije nego li što posve poludiš, a uvijek je tako malo, tek pola koraka da sve digneš u zrak.
Jednim prekidačem
Post je objavljen 29.09.2007. u 19:01 sati.