Marketing
true friends are hard to find harder to leave and impossible to forget
prave prijatelje teško je nači, teže napustiti i nemoguče zaboraviti....živa istina...baš sam dobila inspiracije da napišem jedan postič o prijateljstvu...točnije, o svojoj best frendici Nataši...malo sam razmišljala i shvatila da je prijateljstvo najvažnije u životu...možda je za neke to ljubav, koja dolazi i odlazi, ali za mene je to prijateljstvo..kad jednom nađeš pravog prijatelja siguran si da imaš nekog tko te nikad neče izdati, da imaš nekoga kome je do tebe stalo, ko za tebe uvijek ima pravi savjet, da imaš rame za plakanje, da imaš nekoga ko te u potpunosti razumije...te vrijednosti nisam cijenila dok se nisam počela družiti s Natašom...ona kao da mi je otvorila oči i pokazala da je prijateljstvo nešto što se cijeni i nešto zbog čega se vrijedi truditi...a oko nje je to 100% isplativo...ona je osoba koja me jedina u potpunosti razumije...točno zna što u kojem trenutku treba reči...njoj jedinoj vjerujem..nitko nezna sve o meni, sve što ja osječam i sve što me muči, osim nje. znam da če ona za mene uvijek nači neki dobar savjet i pomoči mi u teškoj situaciji...njezino mišljenje o svemu mi je najvažnije..ako se ona nečemu protivi, ja to neču napraviti samo zbog nje jer znam da ima pravo i da je trebam slušati ako ne želim pogriješiti...znam da nekima ovo zvuči malo smiješno, ali oni ne znaju što je pravo prijateljstvo i koje su njegove vrijednosti....kad sam prvi put došla u svoj razred, tražila sam osobu poput nje..ali neuspješno...nema takve kakva je ona...nitko ne zna toliko o meni i nikome toliko ne vjerujem kao njoj...ne znam kako i na koji način sam joj tako počela vjerovati...nas dvije smo luda kombinacija...sve radimo zajedno...i odlično nam ide...uživamo u životu...nikad nam nije dosadno...uvijek se događa nešto zanimljivo o čemu moramo razgovarati i jako dobro se nasmijati..jednostavno kad nju vidim, dan mi je bolji...zato se i užasavam misli o tome kako bih je jednog dana mogla izgubiti...znam da če se to jednog dana dogoditi, ali ne želim to još...sad mi je prelijepo...kome ču se onda povjeravati...postoji li osoba koja me razumije kao ona...koja je luda poput mene...koja če za mene uvijek imati pravi savjet...osoba zbog koje mi je dan bolji??? postoji 1000 pitanja koja mi sada lutaju mislima...jednostavno se ne želim još jednom razočarati u prijateljstvu...izgubiti osobu koja je od neprocijenjive vrijednosti...kao ona.... od svih mojih prijatelja...kojih ima jaaako puno jedino je ona, ona prava...bar sam ja stekla takvo mišljenje... ne znam kak sam o tome počela razmišljati...ali morala sam to nekamo napisati jer se toga moram osloboditi...ali time nisam izrekla ni pola od onoga što mi je trenutno u mislima...to mogu jedino njoj reči...nadam se da ima još ljudi poput mene, koji prijateljstvo znaju cjeniti..koji se trude oko toga...znam da i ja nekad znam uprskati stvar...ali svakome se događa..ali nakon toga mi je neopisivo žao..ali povratka nema....
evo malo slikica:
Post je objavljen 29.09.2007. u 17:21 sati.