Marketing
...egzotični miris...
Još jedan divan dan moji dragi blogeri, pun mogućnosti i nade... I onda neka mi netko kaže da život nije lijep, da ovaj svijet nije lijep... Naravno da nije ako promatramo samo njegovu tamnu stranu, a eto danas- ja to ne želim. Biram biti sretna i biram diviti se svim čudima oko sebe...
Evo jedne prekrasne pjesmice pune mirisa i slika koju sam učila u srednjoj školi, a koja mi se urezala zauvijek u pamćenje i zbog koje sam počela otvarati svoje srce i pisati pjesme i lirske tekstove. A dakako stavljam i sliku Josephine Wall, jedne od mojih najdražih umjetnica ovoga doba.
EGZOTIČNI MIRIS
Kad sklopljenih vjeđa u jesenje veče
Pijem žudno miris tvojih vrelih grudi,
Na žale blaženstva duša mi odbludi,
U slap žitkog sunca. što sveudilj teče.
To je otok sneni kojem zemlja daje
Drveće prebujno, rujno sočno voće;
Vitki snažni momci tu plandujuč kroče,
A oči se žena razdragano sjaje.
Odmamljen daleko dahom iz njedara,
Gledam luku punu klonulih jedara
I trudnih brodova od prošle oluje.
A vonj tamarida, što pline od žara,
Draškajuć nosnice, dok lahori struje,
U meni se miješa s pjevanjem mornara.
Charles Baudelaire
Post je objavljen 29.09.2007. u 14:03 sati.