Zagrebačkom i hrvatskom plivanju dogodila se najbolja stvar od gradnje i otvaranja bazena na Savi za potrebe Univerzijade, sada već daleke 1987. godine, bazena u Utrinama, te dolaska dva stručnjaka, D. Bobeva i A. Seleznjeva.
M. Bottom na američkim je fakultetima godinama uspješno trenirao svjetske i olimpijske prvake i rekordere, a sada je u dogovoru sa D. Draganjom i uz financijsku potporu grada došao u Zagreb. D. Draganja također je preselio u Zagreb i plivat će za PK Dubrava.
Za usporedbu sa najpopularnijim sportovima, to je kao da su M. Lippi ili F. Capello došli trenirati Dinamo, P. Jackson ili P. Riley postali treneri Cibone.
Time se dodatno učvršćuju temelji za uspješan nastavak niza uspjeha jednog od najtrofejnijih, a opet, kronično zapostavljenih sportova u Hrvatskoj.
Do sada su većina uspjeha koje su postizali naši plivači bili plod individualnih napora trenera i talentiranih i izuzetno discipliniranih plivača i to uglavnom u juniorskim kategorijama, dok bi se većina njih izgubila na prelasku u seniorsku kategoriju. Glavninu najboljih rezultata koji su postizani ostvarivali su plivači koji su otišli studirati u SAD. A da ne pričam kolika je šteta što je M. Jukić otišla iz domovine i pliva pod Austrijskom zastavom.
Bit će zanimljivo pratiti kako će se ta odlična ideja realizirati i zaživjeti.
Iskreno se nadam da će budućnost hrvatskog plivanja imati velike koristi od dolaska M. Bottoma, te da će i plivači i treneri učiti od jednog od najboljih svjetskih trenera.
Post je objavljen 29.09.2007. u 12:43 sati.