pišem post...mislim da je ovo oke...da pišem dok dobim inspiraciju....dok ja to hoću...
Jako sam vedra i nasmijana osoba...ali ova večer me potaknula na razmišljanje...
Na neki način mi je teško jer dolaze misli,svi ti ljudi oko mene,svijet,općenito sve...
Pitam se bash sad,u ovom prekrasnom trenutku(prekrasnom jer sam sretna sto sam uopce ovdje)..,zašto.
Malo boli onaj tren kad shvatim da nisam uvijek bila tu za one koji me trebaju i koji su me trebali...Stvarno mi je žal...
Sad se osjećam dovoljno odlučnom i jakom da ispravim svaku sitnicu.Da ispravim sve svoje krive stavove...
Možda je moj neprekidan osmijeh nekima najbolnija točka....kako god ova rečenica bila shvaćena i prihvaćena...
I,OPROSTI(zna tko)
Post je objavljen 28.09.2007. u 23:47 sati.