Voljela bih da manje bole trenutci kada te se sjetim....
Voljela bih da mogu vidjeti u tvom pogledu da ti nije stalo....
Voljela bih da ne osjećam toplinu u dodiru tvoje ruke....
I dalje, nakon svega.....
A poželim nekad da si tu, barem jedan tren....
Da si tu i da ništa ne kažeš....
Neka tišina opet govori umjesto nas....
Rječi su suvišne...
Tvoj pogled i dodir govore više.....
Fališ mi nekad. Fali mi onaj tvoj pogled.
Fali mi tvoja ruka u mojoj, nježan zagrljaj, poljubac....
Ne pokušavaj ništa sakriti!
Poznajem te.....
Jer ono što govoriš kontrira onome što vidim u tvojim očima....
Kontrira onome što sam danas osjetila u tvom dodiru....
Znam da osjećaš isto kao i ja kada smo blizu.... a i kada smo daleko....
Jer naši se putovi uporno susreću....
Ti uvijek odlaziš, ali se vraćaš....
Zašto? Ne znam!
*Ja bih opet s tobom....
Bilo gdje....
Neka ide bol na moju dušu...*
Post je objavljen 28.09.2007. u 19:12 sati.