U suton, kada prve zvijezde
I prve gradske lampe sinu
Kad ljubavnik o dragoj sanja,
A pijanica o svom vinu –
Ja tiho hodam pored kuća
U kojima se svjetla pale;
Sva zla, i nevolje, i sumnje
Najednom budu posve male
I smiješim se u meki suton,
Od zapaljenih zvijezda svečan,
I osjetim dubinu svega,
I da je život vječan - vječan.
D.Cesarić
Živjela je u ovoj zemlji pisane riječi tik do moga srca
jedna osoba, draga i nježna, žena koja je uvijek imala lijepu riječ.
I osmjeh.
Moja prijateljica Plavi suton.
Odlučila je prošetati nekim drugim stazama svoga bića, pronaći se
negdje drugdje.
No,ne mogu je pustiti da ode bez pozdrava.
Ispraćam je ovim stihovima velikoga pjesnika i želim joj
svu sreću ovoga svijeta ma kamo pošla.
I sasvim sebično se nadam da će nam se jednom, ipak vratiti.
Generacijo ;), bilo mi je zadovoljstvo upoznati te kroz tvoje
misli, kroz tvoje stihove.
Putuj sretna mila Sutončice.
Tvoja Dream.
Post je objavljen 30.09.2007. u 07:19 sati.