Sve je u glavi,
svaka nepredvidiva razlika,
razlog nije ništa,
puste misli i osjećaj,
dok nebeske suze polijevaju cestu,
svaki uzdah zabilježen u knjizi,
scenarij života i prozirni glumci,
slika u pozadini,
tužna vrba prekriva svaki neuspjeh i razočarenje.
Sve je u glavi,
svaki pogled upućen vjerovanju,
note koje upravljaju nekom drugom stranom,
stranci pred svijetom,nevjerni,
izgubljeni od praznih duša,
koliko dugo će još lutati prazninom,
patiti u boli i neznanju?
Sve je u glavi,
sa samog vrha pasti na dno,
vrtoglavo završiti s vremenom,
naći sebe na postaji sreće,
pokušati ukrasti život,
dok sunce na zapadu spava,
gledati s nevjericom,
previše vremena trošiti na nebitno,
sanjati o nečem dalekom,
zasnovanom na mutnoj mašti.
Sve je u glavi,
tako brzo završi i zadnja scena,
isplanirati sve i to zanemariti,
bez osmijeha proživjeti sreću,
bez suze preboljeti tugu,
ravnodušnost u praznom kutku osobnosti...
Post je objavljen 27.09.2007. u 15:29 sati.