Nešto me pogodilo posred čela... i Haiku izlazi iz mene kao što ova kiša izlazi iz Neba...
Rain
The Cult
Hot sticky scenes, you know what I mean
Like a desert sun that burns my skin
I've been waiting for her for so long
Open the sky and let her come down
Here comes the rain,
here comes the rain
Here she comes again
Here comes the rain
Hot sticky scenes, you know what I mean
Like a desert sun that burns my skin
I've been waiting for her for so long
Open the sky and let her come down
Here comes the rain
Here comes the rain
Here she comes again
Here comes the rain
I love the rain
I love the rain
Here she comes again
Here comes the rain
Oh, rain
Rain
Rain
Oh, here comes the rain
I love the rain
Well, I love the rain
Here she comes again
I love the rain
Rain
Rain
I to me podsjetilo na koncert na Drava Rock Festivalu, na koji smo otišli samo radi njih, samo radi The Culta... i koji su otprašili dobrih sat i pol, zajedno s bisom... i nakon kojih sam se osjećao... kako bi rekla Annie Lennox: '17 again'... Interakcija bubnjeva i bas gitare je bila fenomenalna, a i Ianov glas je bio tu... suveren i izuzetno jak... i želio sam da taj trenutak nikada ne prestane...
Danas sam umoran... jako umoran... i dalje loše spavam, nemam snage pisati... izgleda da Haiku izlazeći iz mene, sa sobom odnosi i svu moju energiju... a kako je katarzičan, možda je to i dobro... možda će kiša donijeti okrepu...
Konac rujna je
Oganj njegova srca
Bubnjanje kiše
Pa, kada je već tako... još samo jedan Haiku za kraj:
Noi due, Sole
Dubrovnik, quasi inverno
Essenze marine(*1)
--------
(*1) Haiku, (napisao i preveo Kazimierz Kažiprstowsky, AKA A.D.)
Nas dvoje, Sunce
Dubrovnik prije zime
Mirisi mora
Post je objavljen 27.09.2007. u 01:10 sati.