Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/pricesistocnestrane

Marketing

LAKU NOĆ, MIŠEVI

Kao pošast stoljeća, Trend se raširio po cijeloj zemlji agraraca zatrovavši mnoge dotad bezlične. Odjednom su dobili lik! Bili su netko. Doduše, svi bijahu Isti Netko. S istim licem; istom mišlju; istom nijansom sive u očima; istobojne kose; krojeva; slojeva; jeftinih metala; dodataka; nadomjestaka... Daj šta daš! Nadomjesti knjigu magazinom; dobre ljude TV-om; neznanje kvizom; prirodu plastikom; kvalitetu kvantitetom; mozak novcem; potentnost haubom s krugom podijeljenim na tri dijela... I, pošto svi bijahu tako klonirano identični, greške se više nisu događale. Uvijek je netko pronalazio nekog. Svog. Prepoznavaše su se jedino po veličinama. Onim vidljivim. A razlikovaše po krvnim grupama i načinu korištenja veličina. Jednima veličina postade brojka koju ostavljahu frizeru svake subote; drugima broj uzvanika na proslavama; trećima broj obrtaja motora...
Samosvoj je dotad već znao - ako želiš da Isti nešto učine, samo im reci što ne smiju. Ili reci da to svi ostali Isti čine. Svejedno. Efekt idiotizma bijaše isti. Sve što su naučili bijaše to da jedno pivo može osvježiti dan; da žena brine o sebi samo ako koristi kremu zapakiranu u deminutivnu teglu; da se sreća krije iza magičnih tuđica jack-pot; da će postati Heidi Klum ako jedu gumene-jogurt bombone; da celulit nestaje k`o rukom odnešen ako na njeg stave nešto što košta puno i zvuči svjetski...
Vidjevši taj efekt, Samosvoj shvati da je sam. Na svojoj planeti razboritosti, sam. Trebala mu je neka viša sila. Nešto. Netko. Da kradomice proturi neku boju na onu nijansu sive. Obećao je sebi- sutra započinje. S traganjem.


(noć poslije ove možda donese neke drukčije misli. ne obećavam, samo predviđam. dotad- sanjajte otoke. a ja ću sanjati sanjare.)

Post je objavljen 27.09.2007. u 00:03 sati.