Kazimierz se odmarao, vozeći se autobusom iz Zagreba prema kući... osjećao se izvanredno dobro, dobro kao rijetko kada...
Odmaranje je prošlo u kontemplaciji nad riječima pročitanima u onoj sjajnoj Škiljanovoj knjizi o semantici ljubavi... svakih je nekliko minuta pročitao par redaka, nekoliko fusnota, a tada ih je, bez ikakvog plana i potpuno ponesen riječima knjige, ali i Ljubljenom, kontemplirao jedan nepoznato dugi trenutak...
Odjednom je začuo toliko poznate taktove... i morao se... jednostavno se morao prepustiti pjesmi...
Film – Neprilagođen
Dok je prstima dijelio ritam, osjećao je bujanje misli u njegovoj glavi...
Kada su izašli iz tunela koji je upravo bio rasporio trbuh Učke, Kazimierz je pomislio... kako je lijepo, toplo i dobro biti tu... svugdje je dobro... ali, ovdje je najbolje... a iz toga je proizašlo:
Istarska jesen
I ružičastoplava
Bez Tebe sve je bol
A kako misli, (uostalom, kao i nesreća), nikada ne dolaze same, već u parovima, nalik na trešnje, nastavio je:
Jesen u glavi
Proljeće u srcu i
Ti negdje drugdje
I tko zna zašto, tko zna kako, ali misli su mu dolutale na njegov problem... Kazimierz nije vozio automobil... i to ga je sputavalo u njegovim naumima... a koliko je već puta želio piti kavu u Ljubljani, u Aquilei ili pak u Graćišću... sam...
To ga je, u posljednje vrijeme, jako opterećivalo... Zašto nije vozio? Kao što je i pričao Premiloj, nakon one proklete nesreće (ne, nije vozio on, vozio je njegov Prijatelj, i ne... nije bila Prijateljeva krivica, već krivica one budale koja je po poledici i u punoj brzini prešla na njihovu stranu ceste), iz koje su i njegov Prijatelj i on izašli gotovo neogrebeni, (zaštićeni na neki premilostiv, čudan način, koji je definitivno proizašao iz Božjeg protektorata nad njima), nije se više mogao prisiliti sjesti za volan... Od tada je počeo previše gledati iza ugla... 'iza zavoja'... i to ga je toliko opterećivalo da više nije nalazio niti snage, a niti opuštenosti volje, koja je za vožnju bila prijeko potrebna...
Međutim, problem se nastavljao... i u svim drugim smjerovima... i Kazimierz je tada shvatio da je to 'gledanje iza ugla' jedna jako opasna stvar... zbog koje se nije želio upuštati u neke situacije koje su u sebi sadržavale čak i smiješno malu dozu rizika, dozu nužno potrebne improvizacije...
A tako je želio znati što se krije iza ugla...
Just Around the Corner
Cock Robin
Things aren't quite as they seem
Inside my domain
You can't know about everything
Only pleasure and pain
You wonder why I come here
With head to my hands
Where else can I be cured
And the king of your mansion?
A thorn in your side and
A child to protect
That claims he's free
Just around the corner
Half a mile to heaven
Strong enough to hold you
Starved for some affection.
Darling come quickly
Come ease my mind
For my prayers have not been answered
In a long time
I've already made my bed
Like it or not
As long as there's no regrets
I'll be here when the ride stops
These comforts to me and
These crosses to bare
With which we live
Just around the corner
Half a mile to heaven
Strong enough to hold you
Starved for some affection.
Baby, I can't drag you into this mess!
I'm the thorn in your side
And the child to protect
Just around the corner
Half a mile to heaven
Strong enough to hold you
Starved for some affection
Darling come quickly
Come ease my worried mind
For my prayers have not been answered
In a long time
Just around the corner...
I'm strong enough to hold you... Yes, I am...
Half a mile to heaven...
Just around the corner...
P.S. :
:))) umjesto kraja :))) :
Ma Chérie et moi
Ravis par le crépuscule
Attendons l'été
--------
(*1) haiku, (napisao i preveo Kazimierz Kažiprstowsky, AKA A.D.)
I Draga i ja
Očarani sutonom
Čekamo ljeto
Post je objavljen 26.09.2007. u 01:17 sati.