Nekoć davno, u zemlji agraraca, na brdovitim čudesima, rodio se dječak. Nadjenuše mu ime Samosvoj. Predodrediše.
Proricaše mu blaga, funkcije, titule, potomstvo...
Samosvoj bijaše naizgled sasvim prosječno dijete: imao je dvije noge, dvije ruke, dva oka... Ipak, po nečemu se razlikovao od druge djece - imao je samo jednu glavu. Svoju.
Povlačivači Konaca shvatiše svoju pogrešku već u najranijoj fazi odrastanja Samosvoga - pokazivao je teške znakove neuklopivosti standardima stereotipa: nije vjerovao u Boga; već prvog školskog sata shvatio je da su ONOIDSZ i marksizam isti ispiravači vijuga samo s drukčijim dezenom na celofanu; nije bio bogznakakav konzument izvrnutih vrijednosti; nigdje nije ulazio preko reda; krikove je ispunjavao tišinom, a tišinu djelom; dobro je pamtio sve što nije smio; mogao je, a nije htio...
Uvidjevši sve to, Povlačivači Konaca pokušaše neprimjetno zataškati aferu , te osmisliše moćnu i ubojitu mašineriju i nazvaše ju Trend. Doktrinu Trend-a zamisliše tako da Samosvoga natjeraju uklapanju u sredinu. Ne početku. Ne kraju, već sredini. U zemlji agraraca nije bilo mjesta marginalcima.
(nastavak - po početku druge noći. Dotada - sanjajte u black`n`white koloru neka dobra mjesta i neke dobre ljude)
Post je objavljen 25.09.2007. u 23:30 sati.