Čvrsto sam odlučila, razbit ću ovu neugodnu tišinu između nas, skupljam hrabrost, ponos guram sa strane, teško je to, zamuckujem ali ipak progovaram :
Volim te.
Ništa, šutiš...Izbjegavaš moj pogled. Nervozan si. Gledam te pogledom punim nade, čekam, cijelu vječnost, strah me je...tako si hladan, ovaj zid među nama postaje neizdržljiv, tisuću misli prolazi mi glavom, kad bi barem mogla vratiti trenutak.... I ti si odlučio jednom zauvijek, nestao je onaj sjaj u tvojim očima, odmičeš se od mene, na ternutak zastaješ, na sjećam se tvojih riječi, poznata mi je samo bol koju od tog trena osjećam...jedino što mi je ostalo u glavi su tvoje poslijednje riječi
Ako me voliš, to je tvoj problem...I odlaziš, i ostavljaš me...nisi se ni osvrnuo...
Ne želim se uzalud truditi,
danas odustajem.
Nekima jednostavno nije suđeno.
Ništa ne ide na silu.
Ne želim, ne tražim ljubav, ali...
Ponekad i ja poželim dodir,
Ponekad i ja poželim zagrljaj,
Ponekad i ja poželim nježnost,
Ponekad i ja poželim pažnju.
I ja sam samo čovjek,
ma koliko se ja trudila.
Ponekad, al samo na trenutak,
i ja poželim biti netko drugi,
netko sretniji....
Post je objavljen 25.09.2007. u 14:44 sati.