Što da kažem,obećala sam vratit se i evo me....nemam puno za reći osim možda da mi je žao....žao mi je zbog svega,zbog svake riječi koju sam slagala,zbog svakog povišenog tona,zbog svoje nesigurnosti,zbog toga što sam dopustila da me se tlači i iskorištava......oprostite mi zbog svake misli koja je trebala izaći iz mene vičući i vrišteći,a nije,ostala je u meni dubogo zatrpana i ugušena....ne tražim oprost jer mi je potreban,već na ovaj način se sahranjujem....ubili su me....više nikad neću biti ona ista i naivna glupača.....zašto bih bila dobra kad me takvu nitko ne cijeni,...zašto ne bih jednostavno bila kuja kao i druge.....ako je njima svima dobro u životu,pa je.i ga bit će i meni....bar se više neću osjećat ko zadnje smeće na svijetu....možda jer ako me i ovakvu slome,bit će jako gadno i loše.....
P.S.-samo htjedoh reći da priča nije gotova i nastavak slijedi čim ponovno se mozak probudi.....
Post je objavljen 24.09.2007. u 20:00 sati.