Evo, dragi moji, dva su tjedna tečaja osposobljavanja za knjigovođu iza mene.
Prvi dojmovi prilično su pozitivni i nevjerojatno mi je drago što sam taj tečaj upisala.
Škola koju pohađam dio je nakladničko-konzultantsko-obrazovnog trgovačkog društva, koje se bavi računovodstvom, revizijom i financijama, u Zagrebu je prilično poznato svima koji se bave poduzetništvom bilo koje vrste, tečaj je na nivou, u skladu s renomeom same firme.
Čine baš sve da se tamo osjećamo ugodno.
Prostorije su lijepe i moderno namještene, učionice su nebo i zemlja naspram onih kojih se još sjećam iz srednje škole.
Sporedno, ali nimalo nebitno, na raspolaganju su nam aparati s vodom i kafe aparati i nitko se ne buni ako na satu sjediš sa čašom kave na stolu :).
Profesorice (dvije, izmjenjuju se tjedno) drage i simpatične, a najbitnije - vrlo jasne u izlaganju gradiva i susretljive - na kraju tjedna podjele nam skriptice ispredavanog gradiva tako da možemo popuniti rupe ako nismo stigli (ili htjeli) sve sami prepisati.
Informacija vrijedna za znati; škola svoje najbolje učenike preporučuje zainteresiranim poslodavcima. Osim što je to baš lijepo od njih, također je i prilično dobra motivacija da na tečaju dam sve od sebe.
Dočekali su nas sa torbicama. Simpatičnim, plavim, četvrtastim - izgledaju kao poslovno, malo mi smeta logo škole na njima, a prilično je smiješno vidjeti 35 odraslih ljudi kako izlaze iz zgrade i hodaju prema tramvajskoj stanici, a svi sa istom torbom na ramenima :)
U torbi smo našli materijal koji će nam trebati (kopije tiskanica i obrazaca, zadaci i tome sl.), kontni plan u kojem su navedene šifre svih mogućih transakcija (isti će nam trebati jednog dana kad se zaposlimo kao knjigovođe - priličan broj firmi radi baš po njihovom kontnom planu), blokić i kemijska olovka. Baš lijepo od njih.
Ekipa na tečaju je šarolika, pretežno mlada, spremna na zezanciju - atmosfera me podsjeća na srednjoškolsku - veselo je.
Kao i u svakom "razredu"; ima onih koji malo zabušavaju (i pod satom kokodaču o šminki, robici i sl.), ima i štrebera koji osjećaju pretjeranu potrebu postavljati pitanja, pa makar bila stvarno glupa i ničim vezana uz samo gradivo (npr. "Profesorice, imate li informaciju koliko ljudi zapamte od tečaja nakon, recimo, godinu dana?" Mislim, WTF????) ...
Dva lika su mi posebno smiješna - izgledaju kao da su došli unaprijediti svoj biznis utjerivača dugova :)
Osim stjecanja konkretnog znanja o knjigovodstvu - pohađanje tečaja
mi dođe i kao svojevrsan trening za povratak na posao.
Prvenstveno, tu je navikavanje na fizičko i psihičko odvajanje od mog potomka i učenje povjerenju u ljude kojima ga ostavljam na čuvanje.
Već sad vidim da je zaposlenoj ženi-majci, koja bi rado tu i tamo pročitala koju knjigu, napisala koji post, pogledala CSI, družila se s blogeljicama i RL prijateljicama, brinula se i za svoje fizičko zdravlje... dan od 24 sata jednostavno prekratak. Strašno prekratak.
I divim se zaposlenim ženama-majkama koje sve to uspijevaju uskladiti, a posebice onim samohranim roditeljima, bez obzira na spol.
Nego, nakon dva tjedna, točnije osam dana tečaja - petak nam je slobodan - još uvijek ne znam dovoljno, a da bih pisala o knjigovodstvu. Što smo do sad učili vjerojatno je mačji kašalj naspram onog što nas tek čeka, malo me trta, no idem dan po dan, pa ćemo vidjeti.
Za sada mogu reći da sam osvijestila kako zapravo volim organizirati brojeve i upisivati ih po tablicama, ispisivati obrasce i tiskanice, prisjetila sam se kako sam i prije uživala u sličnim zadacima.
Bilo ručnom metodom, bilo korištenjem kompjutera, mislim da će se najdosadniji posao na svijetu na kraju pokazati kao mojim poslom iz snova, idealnim za mene :)
"Accountancy was in my blood" kako vele Montipajtonovci u svojoj Accountancy Shanty
Post je objavljen 24.09.2007. u 10:23 sati.