U rosno jutro pred pogledom mi smo more
i valovi sto se razbijaju o stjene
te mi dodje osjecaj ljubomore
kada se sjetim andjeoske ljepote bjele
jer opijena mirisom i ocarana bojama
izmedju magle i galebova stvorila mi se slika andjela
slika kao koju da cuvam prizor od ociju stranih
te budi sunce da zaboravilo ne bi,
obasjati uspavane domove,
ali slika ta poput divlje ruze i trnove ima,
te se polagano gasi i nestaje,
magla se dize, oblaci zaklanjaju sunce,
a zrak se puni prasinom kao svjetlo sjenama
i tako ostajem sama na hridu
a mislima odlutam u proslost divnu...
Post je objavljen 23.09.2007. u 11:50 sati.