Marketing
djevojčica s cigarama
svima vrlo poznata bajka u podosta modificiranom obliku
U jednom pitomom gradiću, iza sedam mora i sedam gora živjela je Djevojčica. Djevojčicina majka bila je strastvena pušačica, a na dim se navukla kada je prvi puta uvukla bosanski bijeli walter tek prošvercan preko granice. Bio je to jedan od onih fatalnih susreta i Djevojčicina majka odmah je znala da će joj zadimljeni valjak na neki način promijeniti sudbinu.
Dogodilo se to prije 7 godina i vremena su bila teška. Djevojčicina majka nije mogla pronaći posao te se nekako, a da ni sama ne zna kako našla u mreži švercanja pljugi preko bosanske granice. Mogla se dignuti dobra kinta, a i ljudi koje je upoznala na granici postali su joj obitelj, budući da nije imala nikoga, jer je odrasla u lokalnom sirotištu.
Jednog dana rodila se ljubav između Majke i bosanskog švercera mekog Benstona, voljeli su se kratko, ali strasno i iz te ljubavi rodila se i nositeljica cijele ove priče Djevojčica.
Nakon što je ljubav između Majke i Bosančerosa pukla, Majka se nastavila baviti poslom koji je najbolje poznavala- švercanjem pljugi. Svakim bi danom marljivo švercala noseći za to vrijeme Djevojčicu u klokanici. Budući da je Majka više od samog čina švercanja voljela sam čin pušenja pljugi možemo slobodno reći da je Djevojčicino djetinjstvo od prvog dana bilo u oblaku dima.
Djevojčica je iz dana u dan rasla, bila je pametna, poštena, vrijedna i iskrena, jedini joj je grijeh bio ovisnost o sekundarnom dimu cigerta. Pušiti nije htjela jer je i sama bila svjedokom kako ti čarobni štapići mic po mic uzimaju zdravlje Majke.
Majka se nakon petnaest godina u službi prilikom prevoženja pošiljke čiklom po Savi razbolila i dobila upalu pluća. Nije mogla raditi, a bližila se zima i trebali su im novci za ogrijev.
U predbožićno vrijeme Majka je rekla djevojčici da je jedini način na koji mogu zaraditi nešto novaca, taj da Djevojčica stavi preostale šteke u košaricu i krene na ulicu, ne bi li prodala pokoju kutiju putnicima namjernicima.
I tako je djevojčica obukla svoj izhabani kaputić i poderane cipelice, uprla košaricu punu šteka i krenula. Padao je snijeg i temperatura je bivala sve niža.
Djevojčica je sjela na glavni trg i tihim glasićem govorila:"Pljuge, pljuge, originali, tvornica duhana Rovinj................." Ljudi su prolazili pored nje ne primječujući ju, čak.
I tako je sjedila dan za danom bez ijedne prodane šteke. Na Badnju večer sjedila je na trgu i suznim pogledom promatrala kako rijeke ljudi postaju sve manje i manje, a ona nije prodala niti jednu pljugu. Mislila je na to kako je Majka u hladnoj sobici, bez hrane i lijekova. Odlučila je da neće otići kući sve dok ne zaradi dovoljno novca za dvije cjepanice.
Kada su već svi otišli svojim kućama ili na polnoćku, Djevojčica je sjedila zagrnuta snježnim pokrivačem. Bilo joj je hladno i bila je gladna, jedino što je tada mogla i znala učiniti bilo je zapaliti cigaretu i grijati se njenim dimom.
Sjedila je tako Djevojčica na trgu pušeći jednu za drugom, a od dima joj se učini da vidi dobro poznati, dragi lik njene dadilje, koja je netom prije zbog nepažljivog rukovanja sa šibicama izgubila život.
Kada je već tamo negdje pred božićno jutro djevojčica gasila čik zadnje cigarete, shvatila je da će se ugrijati i najesti samo ako lagano zatvori svoje nevine oči.
Konačno je usnula i odjednom našla se na mjestu gdje je zrak bio tako čist da ga se moglo rezati nožem i gdje nisu postojali duhan i duhanski proizvodi, na tom je mjestu ponovno otrčala u Dadiljin zagrljaj, bila je potpuno sretna.
Prolaznici su na trgu pronašli tijelo Djevojčice tek kada se snijeg otopio i kada je vjetar raznio opuške.
Ema
Post je objavljen 23.09.2007. u 11:10 sati.