Marketing
Igrice iz školskih klupa
Ne znam šta mi je, ali posljednjih mi dana kroz glavu stalno prolaze razno razni događaji iz srednje škole. Šta smo sve radili kako jedni drugima tako i jadnim profesorima. Naime, bili smo na glasu kao najgori razred, jezičari i mislim da smo brojem neopravdanih, ali i opravdanih izostanaka nadmašili sami sebe. Za to je naravno jednim dijelom kriva naša razrednica koja je opravdavala sve naše nebuloze tipa: " Pukla je guma na vlaku...."
Uglavnom, imala sam jednu prijateljicu s kojom sam danas u potpunosti izgubila kontakt, ali to je druga priča. Obje smo bile jako dobre učenice, ali vragovi samo takvi. Iz tih nas razloga nitko baš pretjerano nije volio. Zajebavale smo se sto na sat, a uvijek dobivale dobre ocjene.
Sjećam se jedne smiješne epizode. Ispred nas je sjedio Krešo, dečko poprilično inteligentan, ali lijen i zbunjen. Imali smo hrvatski i sad svatko se trebao ustati i reći što je pročitao za lektiru. E da, zaboravila sam napomenuti da je bio ponedjeljak. I tako došao red na našega Krešu, a on jadan zbunjola ustaje se i govori profesorici na njeno pitanje što je od zadanih dijela pročitao:" Profesorice ja sam cijeli vikend bio... ja sam bio... " šuti i gleda prema meni. Inače bi naravno blebnuo sve što mu ja šapnem. I ja ću onako u zezanciji ne misleći da će luđak to stvarno reći: " Oduzet!"... tek čuješ njega: "Oduzet!" ...jasno i glasno kao da se hvali da je pročitao Krležine Zastave! Ajme majko kako smo se smijali. Naravno dobio je komad!
Jednom smo tako ja i moja školska prijateljica sjedile u kabinetu iz povijesti iza djevojke koju stvarno nitko nije volio. O povijesti dan danas nemam pojma i to mi je najveća boljka. I tako, prozove profesorica dotičnu djevojku i ja i ova moja vražica kao šaptat ćemo ti, nemaš frke. I šta god profesorica nju pita, ja i ova bubnemo kad ono točno. Ljudi moji, ne možete vjerovati. Recimo ( neka mi ne zamjere svi oni koji barataju povijesnim podacima jer ovo je sada samo primjer ), pita nju profesorica gdje i koje godine se zbila BUBAM bitka ta i ta? a ja i ova joj šapnemo: 1897. u Pruskoj...ona kaže naglas i ono točno! N e v j e r o j a t n o!!! I tako tri ili četiri pitanja, uglavnom dovoljno da dobije dva. Eh, što bi narod rekao: to nas je bog kar'o što smo imale zle namjere.
Znale smo se satima ja i ova moja igrati igre slova. Netko kaže jedno slovo i onda moraš smisliti što više riječi koje počinju tim slovom. Ne biste vjerovali kako brzo vaš mozak stane i ne možete se sjetiti ni jedne proklete riječi koja počinje slovom p. I onda onako gotova nastava i sve, svaka krene svojim putem i onda na putu do kuće samo odjednom: papir, pas, pijetao, pjevač, penkalo, popis, plav, pir.... U jebem ti, 'di su bile kad sam ih trebala.
I naravno sastavile smo popis nama smiješnih riječi. Kad god bi koja bila u bedu samo bismo ga izvadile i otkinile od smijeha. Evo vam ga, možda pronađete neku riječ koja će izmamiti osmjeh i na vašim prekrasnim licima:
cvičke
helanke
fišek
gege
hoklica
rangljika
čuška
slanina
grudva
šlape
penkalo
kurton
čufte
pazuh
minđuše
menzes
dojke
špajz
knedla
šnenokla
vime
odojak
viljuška
štrafte....
Eeeee bili su to dani kojih tako rado se sjećam!
Post je objavljen 22.09.2007. u 11:49 sati.