Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/ljevakinja

Marketing

Ne volim sve što vole mladi.

Postoji toliko stvari koje volim. Toliko stvari, ljudi, običaja, pojava koje me uveseljavaju da se stvarno zapitam zašto me, uz sve to oko mene i u meni, uhvate neki dani kad sam tužna, kad razmišljam i prebirem misli po glavi naginjući na pesimističnu stranu. A možebit da je i pms kriv. Maloprije razmišljah o stvarima koje volim. I ima ih toliko puno da se zabavih i usrećih samo se prisjećajući i nabrajajući si ih.
Recimo, sad je petak. Volim petak i volim to što sam nakon napornog jutra u bolnici i još napornijeg dana u školi i tjelesnog napokon kod kuće pred kompom s čašom hladne kole, papirićem pojedenog Twixa, otvorenog worda zanesena pisajući post i slušajući muziku. Da, ja volim ovaj petak. I svaki drugi.
Ovo ljeto sam dosta razmišljala, vagala razloge za i protiv koji će fakultet na kraju pobijediti u mojoj namjeri za upisati. I nakon svega, ipak je pobijedio filozofski, psihologija. Nekako moja glava odvagala sebi da je previše uložiti 12 godina kako bi sve to s medicinom konačno završila, a nakon toga provesti ostatak života usavršavajući se i učeći još novih pojmova. Kad se o medicini radi, nitko ne zna sve.
Filozofski je, međutim, mnogo teže upisati nego završiti te 4 godine (aah, samo 4 :D ). Pa sam si tako napravila plan učenja, rada, kako i što, uputila se u način upisa, etc. te krenula polako učiti hrvatski s namjerom da davim rasku kad god se pruži prilika jer nikad dosta nejasnih stvari. Pa ako uz sve to, sav taj trud i muku, ne upadnem, ima da si režem žile (yeah right, like that's gonna happen :D ). I nakon što sam to riješila sa sobom i drugima, sretna sam zbog toga. Volim kad je to, jedna bitna stvar, riješeno.
I još se mnogo stvari u mom životu promijenilo u kratkom vremenu. Uvijek sam bila flegmatična osoba (a to znači da mi je sve svejedno šta god bilo :P), no sad sam postala još flegmatičnija. Nakon što uvidjeh da se zbog nijednog čovjeka ne vrijedi živcirati, sve mi postade još svejednije. Mnogo se ljudi zapitalo pa kako ja to, ali eto, jednostavno. Al nije ni meni prije bilo lako nit mi je sve to palo sa neba, nego se potrudih da poradim na sebi i razvijem si one osobine/sposobnosti koje želim i za koje smatram da mi trebaju. Jedna od tih je flegmatičnost, a druge nećem spominjat jer ih koristim dok drugi ni ne kuže. Pa enivej, volim što to sve mogu.
Nekako se sad bilo čudno vratiti na blog. Zapravo ne toliko, jer me uvijek nešto vuklo i mamilo da napišem post. To je viša sila bloga. Blog nije Bog, al je blizu, recimo to tako. Pa se tako nadam da neću ostajati bez inspiracije i da neću više ostavljati blog. Ali ipak, ako nestane inspiracije, čut ćete moj dugački popis stvari koje volim (i objašnjenje naslova).
A dotad....Volim svoj blog. :D


Post je objavljen 21.09.2007. u 20:56 sati.