Nakon vidnog olakšanja koje je nastupilo kada je Doc Holiday izrekao svoj pravorijek glede stanja očnog fonda i koreliranih objekata, Vaš se odvjetnik Kazimierz Kažiprstowsky mogao potpuno opustiti... Naime, očni je doktor rekao da je problem koji Kazimierz osjeća nevezan za stanje vida, i to je ono što je on i htio (ili se barem nadao) čuti... Pa ipak... vrijeme koje je bilo utrošeno na seriju vrlo temeljitih pregleda, nije bilo uzalud bačeno... donijelo je smirenje... a smirenje je donijelo potpuno opuštanje i jedno ugodno nirvanoidno stanje... Kazimierz je dvije noći noćio u toplicama, tako blizu, a opet tako daleko od vreve Prijedstolnice...
Osjećao se vrlo opušteno i fenomenalno dobro, iako plauzibilnih razloga za to nije imao... Anyway... Petkovo je jutro započelo izuzetno dobro... a to je bio signal da će i ostatak dana biti fenomenalan...
Kako je to znao??? Tehnikom Glazbene Divinacije...
Kazimierz je znao da, ukoliko prvih nekoliko pjesama koje čuje odmah, natašte, budu dobre... (onak, kako samo njemu odgovara :)) ) da dan jednostavno ne može skrenuti u krivom smjeru... A prva je pjesma koju je Kazimierz čuo toga jutra, dok se sunce uzdizalo nad zagorske brege... bila... A koja bi druga mogla biti no House of the Rising Sun... Eric je pjevao fantastično upečatljivo, a i njegove su životinje upravo primoradijalno cijepale note ritma... Kava je bila dobra... i prijala je... i sve je bilo maksimalno opušteno... i sve je bilo dobro...
Još je nekoliko pjesama prošlo, onako... 'u revijalnom stilu'... A tada je, iako se već mašio cigareta kako bi ih pospremio i otišao, začuo... kako slijedi:
Total Eclypse of the Heart
Bonnie Tyler
Turn around
Every now and then I get a little bit lonely and you're never coming round
Turn around
Every now and then I get a little bit tired of listening to the sound of my tears
Turn around
Every now and then I get a little bit nervous that the best of all the years've gone by
Turn around
Every now and then I get a little bit terrified and then I see the look in your eyes
Turn around, bright eyes
Every now and then I fall apart
Turn around, bright eyes
Every now and then I fall apart
Turn around
Every now and then I get a little bit restless and I dream of something wild
Turn around
Every now and then I get a little bit helpless and I'm lying like a child in your arms
Turn around
Every now and then I get a little bit angry and I know I've got to get out and cry
Turn around
Every now and then I get a little bit terrified but then I see the look in your eyes
Turn around, bright eyes
Every now and then I fall apart
Turn around, bright eyes
Every now and then I fall apart
And I need you now tonight
And I need you more than ever
And if you'll only hold me tight
We'll be holding on forever
And we'll only be making it right
'Cause we'll never be wrong
Together we can take it to the end of the line
Your love is like a shadow on me all of the time
I don't know what to do
I'm always in the dark
We're living in a powder keg
And giving off sparks
I really need you tonight
Forever's gonna start tonight
Forever's gonna start tonight
Once upon a time I was falling in love
But now I'm only falling apart
There's nothing I can do
A total eclipse of the heart
Once upon a time there was light in my life
But now there's only love in the dark
Nothing I can say
A total eclipse of the heart
Turn around, bright eyes
Turn around, bright eyes
Turn around
Every now and then I know you'll never be the boy you always wanted to be
Turn around
Every now and then I know you'll always be the only boy who wanted me the way that I am
Turn around
Every now and then I know there's no one in the universe as magical and wonderous as you
Turn around
Every now and then I know there's nothing any better there's nothing that I just wouldn't do
Turn around bright eyes
Every now and then I fall apart
Turn around bright eyes
Every now and then I fall apart
And I need you now tonight
And I need you more than ever
And if you'll only hold me tight
We'll be holding on forever
And we'll only be making it right
'Cause we'll never be wrong
Together we can take it to the end of the line
Your love is like a shadow on me all of the time
I don't know what to do
I'm always in the dark
We're living in a powder keg
And giving off sparks
I really need you tonight
Forever's gonna start tonight
Forever's gonna start tonight
Once upon a time I was falling in love
But now I'm only falling apart
Nothing I can do
A total eclipse of the heart
Once upon a time there was light in my life
Now there's only love in the dark
Nothing I can say
A total eclipse of the heart
A total eclipse of the heart
A total eclipse of the heart
OK... Capital Report
Iako baš nije obožavao Capital City, Kazimierz je, doduše rijetko, ali ipak tamo dolazio... više radi prijatelja koji su tamo živjeli, nego radi Grada samoga... A kada je već bio u Gradu, provodio je svoj Ritual... koji se sastojao u tome da je uvijek, ali baš uvijek, želio vidjeti Grad onako kako je on to želio, u slikama s njihovim vlastitim vrjemesljeđem...
I tako je krenuo od Dolca, koji mu je, zapravo, oduvijek bio drag, zainteresirano promatrajući ljude koji su kupovali povrće, ali i same prodavače, koji su nudili svoju robu... međutim, vremena je bilo prilično malo i Kazimierz je krenuo preko Dolca na Kaptol, do Katedrale... volio je njenu strogogotičku liniju... Gotika ga je uvijek fascinirala, i to više germansko-kontinentalna od onog stila gotico fiorito, toliko tipičnog za Mletke... I u tom je Ritualu postojao Ritual, kao sličica u većoj slici koja se gradi od hrpetine sličica... Prva je Postaja kod spomenika Petru Zrinskom i Frani Krsti Frankopanu... uz molitvu i kontemplaciju induciranu toliko milim mu riječima... 'Navik on živi koji zgine pošteno'... Jednostavno... istinito... savršeno točno... Potom, Stepinčeva Postaja, pa Postaja Glavnog Oltara...
Izlazeći iz Katedrale, trebalo se maknuti od gužve... pa je Kazimierz sporednim uličicama koje prolaze ispod trbuha Dolca stigao do Zakmardijeve Zavojnice... barem ju je tako Kazimierz zvao... do stuba koje su dopirale na Grič, odakle sve izgleda drugačije... želio je ponovno pogledati grad iz Matoševe vizure... to ga je, na neki način... smirivalo... ionako je Kazimierz shvaćao Grad kroz Matoševu vizuru i kontemplaciju na temu Zagorkinih riječi... koje su mu oduvijek bile drage... Lotrščak, i pucanj topa koji se zbio prije nekih sat vremena, a koji mu je još uvijek odzvanjao u ušima... uspon prema The Hillu... Uvijek je obilazio mjesto na koje je on gledao kao na materijalizaciju 'Trodiobe vlasti'... Trg Sv. Marka je danas izgledao prilično pust, neužurban... osim jednog, očito zalutalog narodnog deputata koji je izlazeći iz Sabora, žustro davao petama vjetra... tja... što ćemo... pa petak je... treba si organizirati produženi vikend...
Međutim, još dok se odvjetnik Kažiprstowsky penjao usponom ka samome Trgu, odjednom mu je, kao nikada do tada, postalo jasno da takozvane 'Trodiobe Vlasti', osim u Ustavnom smislu... nema... Promatrajući korelate, Vladu s jedne strane, Sabor s druge, a Ustavni Sud u sredini, shvatio je... da se sve, u stvari vrti oko Crkve... pa bila ona i Sv. Marka... Njen je krov, prekriven šarenim gyorsko-pečuhskim crijepovima na podnevnom suncu raskošno razbacivao svoje bogato svjetlo...
I tada... ritualni povratak... nizbrdicom ka Gospi od Kamenitih Vrata... dok je, moleći se, kontemplirao njenu sliku, na um mu je dospjela jedna druga... ne Pieta', niti Uznesenje... već čarobni mozaik Vizitacije iz porečke Eufrazijane... kojega je vidio mnogo, mnogo puta... i koji ga, svojom savršenom jednostavnošću, oduvijek ostavljao bez daha...
Kava u Tkalči s prijateljem bio je svojevrsni maksimum gužve koju je on danas mogao podnijeti... kafić nije bio pretjerano frekventan...
* * *
Ako ste mislili da će ovo biti neki glamour-report... e pa prevarili ste se :)))
Ali, možda me vidite i na TV... hehehe... naime, u kafiću u kojem sam pio kavu s frendom snimala se (pretpostavljam) neka sapunica... i eto, ni kriv niti dužan, postadoh dio 'dekoracije'... Redundantnog li elementa!!!
Vaš će se odvjetnik sada, ipak... odnazočiti... potrebito je sastaviti priziv... a raditi se... dakako... mora :))
Uvijek Vaš,
Kazimierz Kažiprstowsky
PS: Još mi je uvijek u glavi ovaj stih (over & over & over again):
Once upon a time I was falling in love
But now I'm only falling apart
Nothing I can do
A total eclipse of the heart
Post je objavljen 21.09.2007. u 14:22 sati.