Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/gradskapahuljica

Marketing

Opet učenje, testiranje... nikad kraja

Evo, prošla je ponoć, ja štrebam španjolski jer mi je sutra i pismeni i usmeni... uhhh... šta sam neki dan govorila da mi je dosadno?? :-) Ma, stvar je u tome da mi se nikako nije dalo taj španjolski učiti jer moramo pamtit glupe podatke o Arapima u Španjolskoj, prastanovnicima Amerike i još hrpu gluposti... Stvarno mi nije jasno... Kako učenje jezika ima veze s učenjem ovoga? Kažu, kultura... Eh... zašto Njemci ne podučavaju kulturu?? Aha, nije baš za spominjanje :-))

Anyway, skužila sam da dva teksta uopće i nemam jer mi ih je profa trebala dat ali je zaboravila, kao i ja... Ide mi na živce ta profa, ful je mlada i neorganizirana... Cijeli semestar smo radili gluposti i onda zadnja dva tjedna preletili preko 6-7 lekcija... Uz napomenu kako će sve to biti u testu... Tako da sam jako demotivirana za to... Inače nemam navike "učenja" jezika jer se to ne uči pred ispit nego se kontinuirano koristi i onda se eventualno nešto ponovi poslije... Imam malo osjećaj kao da sam samouka trenutno pa mi je to bezveze... Ali, eto, što se mora nije teško... valjda...

Bila danas na razgovoru za posao... Prošao je jako dobro, malo sam bila ukočena na početku, još je bio na engleskom, ali nakon 5-10 minuta me prošlo... navodno sam rasturila onaj test prošli tjedan pa su bili jako zadovoljni... rešetali su me pitanjima... ne znam što nisu pitali... ali, mislim da sam bila ok... Prošla sam u sljedeći krug, odmah su mi rekli... to je neko cijelodnevno testiranje i ako to prođem, trebalo bi to biti to... Iskreno, nadam se da hoće... sviđa mi se firma jako, multinacionalka pa ima puno prostora za razvoj, međunarodnu karijeru... imam dobar osjećaj... iako me malo strah... Moram priznati da ova testiranja nisu uopće ugodna. Jedno je kad ti padneš na ispitu i baš te briga jer možeš opet... a drugo ovdje gdje ocjenjuju kakva si ti osoba, tvoju inteligenciju... moj frend je dobro to opisao, testiraju nas kao štakore... njih bockaju iglicama ili čim već i traže reakciju, a nas stavljaju u nezgodne situacije i postavljaju tricky pitanja također da vide reakciju... Gdje su oni dobri stari dani kad je bilo - daj čovjeku šansu pa vidi jel mu ide... a ne sad... ono najgore je... kaj ak nisam dovoljno dobra?? Hoće li biti tako za sve firme? Jer sve imaju slične principe... Mogu li ja "naučiti" rješavati emocionalne testove? Ne znam... ne znam kako, u svakom slučaju... Eh...

Inače, danas dok sam se vozila u tramvaju pala mi je na pamet jedna misao... 16 godina... mi već 16 godina učimo, polažemo ispite... kad sam bila mala mislila sam da ovaj dan nikad neće doći. A došao je... stvarno brzo... Imam nekako potrebu zahvaliti ljudima koji su imali utjecaja u mom životu. Razmišljala sam poslati pismo svojoj učiteljici matematike koja me tako izdrilala s jednadžbama da ih i dan danas riješim u tren... Profesoru iz fizike iz srednje koji nas je učio da nikad ne pamtimo formule nego da učimo kako ih izvesti sami... jer me naučio da uvijek treba učiti sve s razumijevanjem... Nekoliko prijatelja koji su uvijek nesebično dijelili informacije o svemu sa mnom... Ima tu puno ljudi... A htjela bih da znaju da cijenim sve što su napravili... Uff... baš sam postala patetična (to dolazi s ovom mojom "starosti") :-))

Idem dalje učiti taj španjolski... uhhhhh....


Post je objavljen 21.09.2007. u 00:18 sati.