Vjerujem da ste svi čuli za SV.oca Pia! pročitao sam jedan njegov životopis, i stvarno je taj mali ponizni fratar fascinantan. zato preporučam svima ovu novu knjigu kako bi mogli upoznati još jednog franjevca u svojoj svetosti na koju smo svi pozvani!!
U povodu blagdana sv. oca Pija iz Pietrelcine u dvorani sv. Franje u sklopu samostana franjevaca konventualaca na zagrebačkom Svetom Duhu predstavljena je 18. rujna knjiga Henriete Zajec ''Otac Pio iz Pietrelcine - mistik 20. stoljeća''.
Predstavljanju knjige nazočili su provincijal Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca o. Đuro Hontić i provincijal Hrvatske kapucinske provincije sv. Leopolda Bogdana Mandića o. Ivica Petanjak, ujedno jedan od predstavljača. Glavni urednik Veritasa o. Ivan Bradarić istaknuo je u pozdravu kako je vrlo znakovito da se ova knjiga u izdanju Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca predstavlja u tjednu koji je obilježen misticima i naglašenom franjevačkom duhovnošću, tj. dan nakon blagdana Rana sv. Franje, na sam blagdan sv. Josipa Kupertinskoga, a uoči blagdana sv. oca Pija.
O životu o. Pija govorio je provincijal Petanjak. Posebno je istaknuo kako je o. Pio kao dječak s pet godina imao prvo viđenje o kojem nije nikome pričao, jer je vjerovao da svi imaju viđenja. Nadalje je istaknuo kako je njegovo rodno mjesto ostalo duboko usječeno u njega. Kao mladić mnogo je vremena provodio u molitvi u crkvi u Pietrelcine, a nakon ređenja je kao mladi svećenik tamo proveo šest godina radi bolesti. Kod njega je došao do izražaja i mentalitet ljudi iz Pietrelcine, za koje kažu da na pitanja odgovaraju brzo i narodnom mudrošću.
Petanjak je predstavljajući o. Pija rekao kako je bio jako strog na ispovijedi, te je znao potjerati iz ispovjedaonice osobe za koje je ustanovio da se nisu iskreno htjele pokajati. No, posebno je istaknuo godine koje su u životu o. Pija bila najteže, od 1923. do 1934. kada je od pape Pije XI. imao zabranu javnog djelovanja, jer se htjelo provjeriti da su stigme od Boga ili zloga. Stigme je o. Pio nosio 50 godina i 3 dana, tj. od 20. rujna 1918. do 3. rujna 1968. godine. Kroz to vrijeme je proživljavao Muku od četvrtaka do subote, nekad i nedjelje, tako je snagu crpio iz povezanosti s Kristom Raspetim i u slavlju euharistije.
Na kraju izlaganja, Petanjak je istaknuo da je o. Pio poput drugih mistika bio čovjek realnosti i dao je sagraditi bolnicu koja je 1956. godine bila najsuvremenija u Italiji. Nije samo bio čovjek koji je slušao tuđe grijehe i ljudsku patnju, već je istodobno nastojao pomoći da ljudi mogu ozdraviti.
Dr. o. Hrvoje Lasić, OP, mentor Henriete Zajec u izradi magistarskog rada koji je rezultirao ovom knjigom, osvrnuo se na samo izdanje "Otac Pio iz Pietrelcine - mistik 20. stoljeća". Istaknuo je kako je autorica u obradi teme koristila analitičku i komparativnu metodu, s kritičkim osvrtom na predmet koji obrađuje, a u kojem dolazi do izražaja naravno i nadnaravno obilježje ljudsko biće, njegove tjelesne i duhovne potrebe neophodne za normalan rast. U prvom dijelu iznosi i objašnjava mistične pojave u ljudskom životu.
Govori o općim oznakama mistike, kojima dolazi do izražaja naravno i nadnaravno, te o osnovama mistike, Lasić je istaknuo kako se autorica prvenstveno bavi mističnim pojavama u kršćanskoj religiji. U drugom dijelu predstavlja životopis o. Pija od djetinjstva, ulaska u samostan, preko stigmatizacije, te odluka Svetog oficija o zabrani javnih nastupa, do samog procesa beatifikacije i kanonizacije.
Posljednji dio posvećen je o. Piju mistiku XX. stoljeća, a u središtu su stigme o. Pija. Proučavanje svih mističnih pojava u životu o. Pija popraćeno je kritičkim osvrtom i objašnjenjem primjenom znanstvene metode u njegovim znanstvenim okvirima.
Dr. Lasić ističe kako je na temelju proučene građe Henrieta Zajec došla do zaključka da u svim religijama dolazi do izražaja mistika i mistična iskustva. No, autorica ističe kako se trebaju razlikovati mistična iskustva od raznih parapsiholoških pojava koje znanost još uvijek nije do kraja istražila niti proučila. Kršćansko mistično iskustvo bitno se razlikuje od onog istočnih religija, ono nije sjedinjenje s božanskom energijom, već sjedinjenje s osobnim Bogom koji se objavio kao ljubav milosrđe.
S obzirom na privatne objave, ukazanja i viđenja autorica smatra da je o. Pio jedan od najznačajnijih mistika XX. stoljeća. Posebno ističe da je o. Pio imao ono što je karakteristično za osobu koja ima mistično iskustvo s Bogom u kojem posebno dolazi do izražaja rast u Bogu i svemu stvorenome neizrecivi mir u duši. Otac Pio imao je intuitivno nepogrešivo nadnaravno znanje, koje nije stečeno naravnim putem, već je dar Duha Svetoga.
Iva Ceraj osvrnula se na knjigu s pozicije čitatelja. Tematiku je pokušala povezati sa svojim vjerničkim i životnim iskustvom. Svoje razmišljanje naslovila je "Prokletstvo koje postaje blagoslov". Naglasila je kako u bolnim i teškim trenucima u kojima kao da sve nestaje, i kao da se gubi svaki dotadašnji smisao, ostaje nešto neizrecivo, a to je otajstvo Križa. Krist nam pokazuje svoje rane, kako bi one za nas postale jasno prepoznatljive i dokaz njegovog bezuvjetnog shvaćanja ljubavi do kraja. Podarivši nam svoga slugu o. Pija Pietrelcine, Bog nam je darovao vidljivi znak svoje prisutnosti kako bismo mogli lakše naći put do spasonosnog svjetla u tami našega vremena.
Na kraju se okupljenim obratila i sama autorica Henrieta Zajec. Istaknula je kako je ova knjiga prilagođena verzija njezina magistarskoga rada, pa je svojim stilom prihvatljiva za čitanje i osobama koje nisu specijalizirale ovu temu, a namijenjena je i onima koji nisu kršćani. Autorica je rekla da je danas velika potreba istaknuti što je prava mistika, pogotovo u kršćanstvu, a što je pseudomistika, te je stoga ovim djelom htjela pojasniti i približiti tu temu.
IKA
Post je objavljen 20.09.2007. u 12:11 sati.