Marketing
reducirana prošlost
- revitalizrani post od 20.9.2007.
Upoznao sam je kada je postala tek punoljetna. Bila je napredna u svakom pogledu. Već je zabilježila četrdeset i osam ljubavnika, ali nije mogla biti sasvim sigurna jer je u nekim navratima bilo više muškaraca oko nje kada je bila dobrano pijana i napušena.
U narednih deset godina nije posustala, iako je značajno smanjila tempo. Kvantitetu je zamijenila kvalitetom, te je pregrmjela nekoliko dužih, turbulentnih i dramatičnih veza.
Jedne večeri me je nazvala. Ima problem, treba savjet. Naletjela je na nekoga tko joj se jako svidio, oni su u vezi, sve je divno i krasno, ali njega spopalo da mu oda koliko je muškaraca okusila prije njega. Što da mu kaže? On je u ranim tridesetim, ali zabrazdio u duhovne sfere, iskustava ima tako malo da je praktički djevac. Svidio joj se jer je toliko različit od svih drugih koje je prije njega upoznala.
– Tri! – rekoh. – Tri!
– Pa kako? – iznenadila se.
– Lijepo – objasnih joj. – Prvi je bio neki koji te mladu i naivnu zaveo, iskoristio te i uzeo ti nevinost, ali si ga ti - usprkos mladosti - ubrzo pročitala kakav je nikogović i prekinula si. Drugi je bio duža, ozbiljna veza, mislila si da ćete se vjenčati, ali je nakon nekoliko godina poginuo. Nakon njega si imala kratku nevažnu epizodu samo s još jednim, na nekom putovanju, i to je to. Iako se traže precizni podaci, lijepa prča je vaćnija od točnosti činjenica.
– Dobro zvuči – suglasila se i ona.
Nakon nekoliko dana smo se ponovo čuli.
– Kako je prošlo?
– Da ne mož' bolje! Jako se zgražao kakav je stoka onaj prvi! Da nisam bila mlada i naivna, a on zao, iskusan i prefrigan, ne bi mi uspio zavrtiti glavom i zlorabiti me. Ali ja sam ipak svojom krijepošću ubrzo prepoznala o kakvom je tipu riječ i čim mi je to postalo jasno, odmah sam ga otjerala. Nažalost, pogreške se ne mogu ispraviti, pa sam ipak izgubila nevinost.
– A onaj drugi?
– Taj je zadobio njegovo potpuno poštovanje. Iako sam bila osramoćena, njegova je ljubav bila toliko jaka da je prešao preko toga i kanio me oženiti, i bi, da ga smrt nije spriječila.
– Odlično! – prokomentirao sam. – A treći?
– Taj se uklapa u teoriju da su žene lakomislena stvorenja i osim toga nema drugog značaja.
Nazvala me nakon tjedan dana:
– U prvo vrijeme je bilo sve dobro, ali je onda počeo sumnjati, da ne vjeruje. Kaže da je razmislio i da je uvjeren da sam mu nešto prešutjela. On misli da ih je prije njega bilo sedam.
– Kako sedam?!
– Pojma nemam. To je neka njegova matematika. Plod muškog mozga. Ali i sedam mu je u redu i smirio se.
Sreli smo se nakon dva mjeseca i popili kavu na Cvjetnom trgu.
– Kako je? Je li "tri" i dalje službena verzija?
Ona klimne glavom:
– Aha. Iako on i dalje tvrdi da mora da ih je bilo sedam, tako da se imamo o čemu kadikad prepirati. Dapače, jednom sam mu u dobrom raspoloženju, šaleći se, rekla i pravi broj….
– I?
– Jako se smijao. Još više me voli jer sam strašno duhovita.
Post je objavljen 22.09.2015. u 12:35 sati.