Marketing
Jer vjetar se vezat ne može...
I sve je to prenaglo došlo. Novi grad, prevelik grad, novi posao, novi stan, nove kolege, novi prijatelji.. Kao nova „ja“. Još uvijek mi nije napravljen priključak u stanu, tako da još neko vrijeme nemam telefon niti Internet, odvojena i od ovog svijeta i ljudi koji mi beskrajno nedostaju….Nemojte me zaboraviti…
I bila je ta večer, kao organizirano druženje firme, tamo negdje na Jarunu .. I nakon dva sata smješkanja i svih poza koja sam izvodila slušajući neke nove priče i nove tračeve ostala sam bez zraka, uredno se ispričala sa nepostojećim obvezama i pobjegla van.. zapravo ne znam točno zašto sam to napravila, dali zato jer su mi nedostajali moji prijatelji i naše priče ili zato jer je možda jednostavno bilo zagušljivo u prostoru.. ne znam…
Ali slijedeći trenutak šetala sam uz Jarun, bilo je malo do ponoći i sve je bilo pusto, a jezero je bilo posve mirno i tiho, a spokoj i noć su razbijale samo potpetice mojih cipela..
I tamo negdje na mostu, sama, zastala sam i osjetila nemir.. kao da želim pobjeći, kao da nisam dio ničeg, niti ovog grada, ovih ljudi, ove noći..
I stojeći tamo nasred mosta, u daljini par klinaca je snažno zapjevalo..
Vjetar se vezat ne može, niti kad mora presuše….. Vjetar se vezat ne može, tu samo ljubav pomaže…..
*****
Stojeći tako na mostu ukopana čitav trenutak, odjednom sam osjetila kako mi je hladno. I pomislila sam kako moram pronaći neke tople rukavice. Ovo će biti hladna zima da pticu poput mene….
Polako sam se okrenula i točno osjetila kamo želim otići.
Vjetar je ove godine odlučio ne promijeniti smjer.…Sve će doći na svoje, samo treba vremena, kao da je šaputao iza ramena i gurao me naprijed…
A grad…a grad je čekao samo na mene da povučem gas na slijedećem križanju i odem zagrliti nekoga tko već sigurno spava…..
Post je objavljen 19.09.2007. u 08:26 sati.