Sjetila sam se jedne svoje selidbe….
Bilo je to davne 1998. Hm....davne. Za neke da, za neke ne, meni ovako zvuči dobro. Znate da sam za vrijeme rata živjela u Zagrebu. Moj stari je zbog posla već 1997. godine došao u Vukovar. Bio je smješten u hotelu, kao i ostali ljudi koji su došli raditi tu. Nedugo zatim dobio je stan u neboderu koji je među prvima bio obnovljen pa smo se iz Zagreba preselili u Vukovar. Nekih prizora se ne želim niti sjećati, znam samo da je nebo bilo posebno lijepo. Vedro, prošarano nježnim rozim tonovima, uvijek mi je to nebo budilo neku nadu za normalnim život nakon tolikih godina izbivanja iz Vukovara.
Dobili smo stan tik uz obalu Dunava, blizu luke. Sviđalo mi se mjesto, položaj, baš onako miran kvart i uz to poznat po košarci. Nismo mogli u naš stan u kojem smo bili prije rata jer je tamo bio neki Srbin, a ni stan nije bio obnovljen.
Ovaj stan koji smo privremeno dobili na korištenje navodno je prije rata pripadao nekoj baki koja je umrla, a njezini sinovi se nisu imali namjere vraćati u Vukovar, tako da smo mi završili u tom stanu.
Još je stari, pored obnove, ponovno ličio, stavljao parkete i sve ful sredio. Kako preseljenja uvijek bivaju naporna, tako ni ovo nije bilo nešto puno bolje. Nosi stvari, slaži, vadi i sve ostalo što ide uz to. Od silnog pospremanja lagano sam utonula u san, u novom stanu, u Vukovaru, nakon 7 godina, opet u Vukovaru.
Iduće jutro netko zvoni na vratima (bila sam malo začuđena jer smo se tek doselili jučer), stari odlazi otvoriti. Ne bi mogli vjerovati tko se tada pojavio…….
Hm…Ona baka koja je umrla, ona čiji je ovo stan bio prije rata, uskrsnula je. Baš šok! Kud mi je šok bila ta selidba iz metropola u ratom razoreni Vukovar, kud sam morala ostaviti sve frendove i prilagoditi se maloj sredini, tud i baba uskrsnula. Doselili se mi u Vukovar i odmah su se čuda počela događati.
Naravno, rekla je starom da je očito došlo do neke greške u poglavarstvu i da će ona zatražiti taj stan, a navodno je i neka kuma gradonačelniku. Ma te forice i veze i vezice….Uf.
Da, dobila je ona taj stan, a mi smo dobili veći odmah u zgradi iza tog nebodera. Opet preseljenje. U tri dana, tri puta.
Što reći na to sve? Od pljuvanja po državi i po ovima koji sjede u foteljama u gradskom poglavarstva nema koristi. Stoga se ovog događaja sjetim s smiješkom na licu.
Post je objavljen 18.09.2007. u 09:04 sati.