Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/xavierlibertador

Marketing

Mala glazbena glupost u pon/uto večer



Prisustvovao sam koncertu svog
novog najdražeg malog benda.


Zovu se
Jack-O & The Tennessee Tearjerkers,

i nastupali su u KSET-u.

***

Žalim, doduše, pomalo što propustih predgrupu: osobu imena
Harlan T. Bobo.

To polako postaje pravilo -
od svake plaćene karte za koncert - iskoristim pola.

Drugu polovicu pričam i pijem u zapećku.
Ovaj put - ipak - opravdano.


Za razliku od većine novovjekih, plačipičkasto baljezgavih singer/songwritera,
Harlan T. Bobo uspijeva mi nekako prenijeti sirovo-rokersku emociju ogrnutu u melodiju -
a to jedino i tražim od singer/songwritera.

***

Nastavljam.

***

Volim nastupe u KSET-u još od svojih kasnih tinejdžerskih.

Dobar klub.
Po mjeri.


-- Kao Zagreb potkraj srpnja--

--Kao martensice iz '95-te--

--Kao stare gaće--


Toliko ih volim da sam svojedobno, u dva-tri navrata, prisustvovao čak i
free-jazz nastupima.

Jednom čak i intervjuirao Matu,
u kiselih dva popodne.

Ali, to je neka druga, prošla priča.




Bend mi je bio toliko po mjeri,

da ih upravo, u radnih sitno ujutro, slušam na sav glas u slušalicama,

premda na albumima nisu toliko opojni kao kad se gledaju pokraj

pulta s CD-ima,

s plastičnom pivom i strasnim zamasima svježe oprane glave.


Lijepo je pisati zapise pripijan.
Učinih to dosad na ovim stranicama samo jednom-dvaput.

Prsti - iz nekog neobjašnjivog, hmeljnog razloga, samo lete i kucaju, kao da su za to stvoreni.
Strepim od dana kad će liječnici reći: "Više ne alkohol i cigarete. Želudac je van kontrole".

Pretpostavljam da ću, kad se to dogodi,
prijeći na lilihip.
Kao Kojak.

I lizati ga u prvom redu ispod bine.


***

Oni svirahu sve meni neke ugodne zvuke, zvukove omiljenih bendova i glazbenih
dvadesetostoljetnih pravaca:

sonična milina.

"Želim svirati u ovom bendu", rekoh prijatelju u jednom trenutku.



Pravi, dosad u nekom manjem bendu neotkriven, omjer
primarnog rokenrola,
'klasičnog' roka,
reda predivnih, malne "Brill Building" molskih prijelaza i harmonija 60's popa,
te prstohvata ogoljene, bijele blues-prljavoće Jona Spencera, Stripesa i Two Gallantsa,

uz rašpave pivske vokale i
Fender ljestvice.


Bilo je umjereno dosta publike.
Između ostalih, i nekoliko omiljenih pisaca s ovih stranica:

DMJ,
Svijetuboci, i
Rutvica.

***

Gitarist je nakon nastupa klimavo sjedio na stejdžu.

Rekoh mu, "Dobar nastup, čovječe",
na engleskom.

Srdačno je supijano zahvalio, razmijenio riječ-dvije,
i prijateljski me potapšao po ramenu.


To je najmanje što očekujem od gitariste benda u čijem sam koncertu uživao.






Post je objavljen 18.09.2007. u 00:30 sati.