Kroz penđer svjetlo tamu prelama
Prvi snjeg đeram nježno pokriva
Vjetar traži san među granama
Pušta selo da mirno spava
Mjesec boji nebo najdražom bojom
Tišina se selom provlači
Sjene se igraju s oblakom
Dok bjelkasto odjelo sokak oblači
Snijeg prati sitne korake na stazi
Traži male stope da ih zgrne
Tiho i polako k'o da pazi
Kroz tamu se zora došuljala do mene
Ukrašeno selo jedva dočeka svitanje
Da nebu pokaže svoju čistu ljepotu
Osljepljeno sunce obasja bijelo granje
Promrzla ptica, izgubljeno pjeva na drvetu
Po prvi put izvodimo našeg vranca
Snijeg ponosno gazi, još je ždrijebe
Svakim korakom srce mu jače kuca
Trga se i trči, onako za sebe
Bože, nek' ovaj tren vječno traje
I kad ne bude mene i vranca
Jer ljepota koju on daje
Tjera srce od sreće da puca
Tamu prelama fenjer u prozoru
Trak svjetlosti čuva seosku božanstvenu ljepotu
Umoran od snova čekam zoru
Ovog snijega ću se sjećat' i u drugom životu
Post je objavljen 16.09.2007. u 01:11 sati.