Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/kenyainmyheart

Marketing

Ali, vani je opasno.....

Nakon slatkog sna i jutarnjeg rituala, mislim si pa kaj sam baš trebal nosit te poklone i natovariti si na glavu svakojake probleme koji iz toga mogu proizaći. Evo jučer sam obećao da ću sa Kassimom u potragu. Ma kakvu vražju potragu i gdje. Već me počelo šarafiti u želucu kad se samo sjetim onih priča od odgovornih ljudi u resortu. Pa ovi vani me mogu raskomadati i uzeti sve kaj hoće, a za to niko nikada neće ni saznati.
Ma kog si vraga obećaval kaj god. A baš ti je jezik brži od pameti.

* * *

No sad kaj je tu je. Ak' sam već do tuda došal onda idemo do kraja. Svoju kožu skupu bum prodal.
Inače primjetio sam jednu obitelj iz Slovenije i jednu koji govore hrvatski pa ne budi lijen osmjehnem se i napravim prvi korak, a sve ne bi li mi možda udijelili kakav savjet.
Slovenci odvratiše osmjehom i završe kratki tečaj time. Naime izgleda da su i oni friški baš kao i ja. A ovi što govore hrvatski. Njih neću niti komentrati..... recimo samo da sam ih zaboravio već 10 minuta poslije.
OK nema savjeta, onda si prepušten sebi.

* * *

Dogovor je bio za iza 10 sati pa odlučim malo sprati "negativu i prašinu" koja se možda skupila te otvorena uma ući u novu situaciju. Izašavši van sobe još jednom provjeravam imam li dovoljno KSH, a opet ne previše. Uzeh nekih 200 da se nadje. Znam zvuči smješno nositi cca 20 KN no u Africi bi to trebalo biti dovoljno, mislim obzirom da je većina stvari koje se prodaju na plaži u tom rangu.
Kassim stiže nakon malo čekanja.
OK. Samo hrabro.
Pitam ga na koju stranu ćemo prvo i on mi predlaže da odemo do nekog Engleza, nekih 10 minuta vožnje.
Dobro, može. Pretpostavljajući da ćemo valjda negdje stati i uhvatiti bus. I bi tako samo što je prometalo u kojem smo se vozili sve samo ne bus kakav poznajem. Ustvari to je nekakav kombi natrpan ljudima, moram li spominjati da sam jedini bijelac u istom, koji sa strane ima nekakavog mladca koji visi sa vratiju te po potrebi pokazuje gdje je slobodno mjesto. Isti naplaćuje kartu.

Matatu - kombi bus


Ušavši unutra, prvi dojmovi su došli iz centra u mozgu za mirise, pa slijede oni za sluh. Naime glazba je poprilično bućna. Ma kaj bućna pa to je disko na kotačima.. Sjedim odmah do malog zvučnika u trećem redu sjedala, poskakujem tu i tamo, zavisi od rupe na cesti i pokušavam smiriti emocije, da me ne "čopi herc".

* * *

Nakon 10 minuta tog nezaboravnog iskustva izlazimo u nekom mjestu zajedno sa svima ostalima. Na podu je 10 cm sipkog pijeska-prašine, a sunce piči taman temperatura za stavit peći pizzu. Mislim da se mjesto zove "Tapa" (Mtwapa saznati ću kasnije - no nije za zamjeriti, ne bih skužio niti da mi je neko napisao) mozak je obrađivao previše drugih stvari. Odlazimo u nekakav open bar imena "Cassaurina", nekakva kuća valjda reklo bi se prema nazivu. Pitamo ima li kakav Mark, Njemac u blizni i da ima bar. Svi klimaju glavom da nemaju pojma te zovu gazdu.
Preplanuli Englez imena Bill Hunt (vidio sam na podsjetnici koju mi je dao na odlasku) veli zna jednoga ali taj nema veze sa vlasništvom bara već je mađioničar. Ma daj što daš.
Zahvaljujemo se i sa ne baš dubokim uvjerenjem da smo dobili korisnu informaciju odlazimo. Kuda ?
Kassim mi veli da je tu doma kakvih 10 minuta hoda pa ako hoću možemo do njega sjesti i razmisliti kuda dalje.
Prelazimo preko nekakve tržnice na kojoj Kassima pozdravljaju , očito je poznat ovdje, a meni nude nekakve natikače.
Pa baš bi mi nekaj takvoga dobro došlo za plažu, mislim se. "Ajde dobro daj."
Veli 200 KSH.
"Zaboravi nemam ja toliko."
"Pa koliko imaš."
"50"
Smije se. Ej Kassim di si ovog jadu naš'o.
"Aj' daj 50."
Sad se i Kassim smije. Veli da se dobro cjenkam jer "Umoje" koštaju normalno 70 KSH, no za bijelce "Mizungu"-e kako kad.

Umoja - moj prvi ulov
/><br />
<br />
Kaj nisu baš šik !? <img src=

* * *

I tako tih 10 minuta skakanja preko bara, vježbanja mog Jambo, sa svima od 7 do 777 mjeseci, smješkanja i skretanja malo lijevo malo desno dovede nas pred malenu kućicu sa par stabala banana ispred, velikom kokosovom palmom u pozadini.
Iz kućice izadje djevojka te dječica, valjda Kassimova. Ispostavilo se da je djevojka njegova žena.
A ti vrag jedan prefrigani, pa di si tak mladu ženu našel !?
A djeca su susjedova, njegova kćer je u školi, a sinčić spava. Uđosmo u kućicu u kojoj nema namještaja samo jedna klupica na koju sjedosmo. Žena očito zbunjena odlazi u sobu do te na rukama donosi polusneno djetešce.
Kassim ga nakratko primi u ruke te me pogledom pita želim li ga pridržati.
Nisam stigao ništa reči, valjda je to značilo DA, a mali Juma mi se našao u krilu.
Gleda on mene, gledam ja njega. Znoj se slijeva s lica.
Zaključujemo kako je dječačiću ipak najbolje kod mame te dobijam poziv da jedan dan dodjem na ručak kod njih te da ponesem fotić i uslikam ih.
"Sawa".

* * *

I tako nakon što sam se uvjerio da me nitko neće ubiti i pojesti, već me pozivaju na objed i tretiraju kao gosta polako moje shvaćanje Afrike (Kenije) počinje dobivati nove obrise.
Još jedna vožnja do mjesta zvanog Bora Bora (a nije u Indoneziji) i neuspješnog nabacivanja lokalne prostitutke opraštam se od Kassima i vraćam se u hotel.
Sutra je prvi od safarija.
Joj kak mi se jede nekaj slatko. Uz večeru najslađe što mogu dobiti je voće ili Coca Cola. Al' ja bi čokoladu
Saznao sam da je neka trgovinica unutar resorta pa odoh do tamo. Čokoladica ne veća od Životinjskog carstva košta pristojnih 13,50 KN. Pa ko voli nek izvoli. Ko te tjera u Afriku tražit čokolade.

Čokolada s rumom


A i ovaj mladić mi se pridružio na terasi.

Majmun jede "Kviki" ribice


Čisto da mi dan ne završi na dosadan način..

Post je objavljen 15.09.2007. u 22:16 sati.