Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/myhiddengarden

Marketing

Priča koja traži kraj

Sreli smo se.
Zapravo, sam susret je nekako bezvezan, onako bezvezan kako slučajni susreti već znaju biti.
Ja sam tumarala gradom tražeći pristojan poklon za svog brata, a on se vraćao s posla.
Primijetio me je prvi; "Eeeeej, pa di si ti? Šta ima?"
Noge su mi se odsjekle kad sam shvatila da je preda mnom baš on.

Prije mnogo vremena radili smo firma do firme, često smo se sretali.
Željela sam ga tada, nevjerovatno sam ga željela. Frajer sa pokrićem.
Pitala sam se da li je želja uzajamna, a kad sam skupila hrabrosti da to i saznam - on je nestao.
I sad, nakon toliko godina stvorio se niotkud, sa istim učinkom na mene.

Sjeli smo na kavu, zanima ga sve što se samnom događalo, priča mi kako je njemu na novom poslu.
Gledam ga u oči, plave su. Duboke. Gubim se u njima. Njegove čvrste ruke zamišljam na svojem tijelu. Primjećujem da drhtim.
Da li da učinim prvi korak? Pogriješim li - riskiram da ga više nikad ne vidim, a ako se ponovo slučajno sretnemo - da pobjegne na drugu stranu ulice.
"Idemo kod mene?'" protisnula sam, suptilnija nisam mogla biti. Odgovorio je sa smiješkom "Moj stan je bliži".

Vodi me ravno u spavaću sobu - odrasli smo ljudi, oboje to želimo, dovoljno smo čekali.
Poljubac mekan, a opet čvrst i odlučan. Dug. Njegova ruka s moga vrata preko ramena spušta se na leđa i zaustavlja tamo gdje treba, tik iznad guze. Nije od onih koji se odmah čapaju za guzicu i pičku.
Grize mi vrat, a prsti klize po mom lijevom bedru.
Spuštamo se na krevet, teško i dugo željeno tijelo napokon uz mene.
Skida svoju majicu, potom skida i moju. Koža smo uz kožu, oboje topli i znojni od ljeta i želje. Provjeravam mu opremu "o, da, frajer sa pokrićem".
Prelazim mu rukom po leđima, lagano ga grebući noktima, njegove usne su na mojim bradavicama. Siše ih i jezikom kruži oko njih.
Poljupcima se spušta prema trbuhu.
Otkopčava mi hlače i rukom traži put do moje pičke. "Vlažna je", kaže. Vlažna je još od kad smo se sreli, odgovaram mu u sebi.

Sigurnim pokretima vodi me do vrhunca, muškarac koji zna što radi.
Ne treba mi još puno, no prije toga želim ga u sebi.
Skidam hlače i sjetim se.... zadnji put sam obrijala noge prije mjesec dana....

Priča je plod autoričine (više ili manje bujne) mašte i ovulacije. Nema veze sa stvarnim događajima.
Autorica vas moli da priču završite po svom ukusu.


Post je objavljen 13.09.2007. u 09:24 sati.