Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/gitara20

Marketing

Kada budeš mama i gurala kolica ti se sjeti svojih školskih prijateljica...

Evo baš sam se sjetila toga stiha koji smo pisali u osnovnoj. Kad god se sjetim svoga starog razreda poželim bar na jedan dan da samo svi opet na okupu. Užasno mi fale, čak i oni za koje sam mislila da mi nikad neće. Tih 8 godina je prošlo jako brzo, čak možda i prebrzo. Znam da se jednog dana neću svega toga sjećati, ali ću se sjećati da sam imala najbolji razred na svijetu. Užasno mi fale i profesori koji su bili legende, moja raska, najbolja na svijetu... ma svi... Fali mi glazbeni pjeva i ono naše pjevanje pod odmorom, po hodniku, u razredu... Sada kad nićeg više nema ostaju mi samo lijepa sjećanja u kojima još mogu uživati dok se ne izbrišu... Evo za kraj sam napisala jednu pjesmu koja je posvećena mom najfrendu Patriku: eek

Prijatelja kao ti stvarno malo ima,
a prijatelji su najvažniji svim ljudima...
Sjećaš li se naših školskih dana,
kada sam te gnjavila i bila dosadna?
Sjećaš li se naših šala i gluposti,
mojih mušica, mana i ludosti?
Nikada se na me nisi ljutio,
i kad sam to zaslužila ti to nisi htio...
Sve svoje tajne sam ti pričala,
i svaki tjedan za drugim dečkom slinila...
Ti si me uvijek saslušao,
i kad je trebalo uz mene si bio...
A sada kada nema više tih dana,
na srcu se otvori jedna rana...
Fali mi jako prijateljstvo tvoje,
jer sve se mijenja, ništa isto nije...
Svatko sada kreće svojim putem,
a ja bi htijela bar još jednom
da te u školskoj klupi sretnem!

Tiho Orlić: "Nisu to gromovi"
" Zato sada sviram i ne volim stati jer te pjesma bar na kratko u moj život vrati..."


Post je objavljen 13.09.2007. u 09:22 sati.