Marketing
.....Pa evo napokon da to podjelim s vama.....
Evo napokon sam skupila snage da napišem ovo, a to sam trebala davnih dana, to jest 23.07.2007.
Pa da počnem, napokon!
Zbogom Daria
Evo i sada 40 dana nakon njezine smrti nije mi lako. Samo mislim na nju. Dok je ovaj papir mokar od mojih suza, koje teku kao potoci, imam njenu sliku pred očima. Njezin osmjeh...... Njezine plave oči..... Još ne mogu zamisliti da je nema. Pitam se zašto se to moralo dogoditi baš njoj, baš mojoj prijateljici koja mi je bila poput sestre i uvijek će ostati u mome srcu. Zašto je Bog odabrao nju? Zašto je ona imala leukemiju? Njezina sestra mi je javila par dana prije njene smrti, da je jako loše i da je u bolnici. Bojala sam se da se to ne dogodi, ali se dogodilo. I to se desilo baš jedan jedini dan prije mog rođendana. Taj datum nikada neću zaboraviti, 13.06.2007. petak, sjedim u školskoj klupi, na satu zemljopisa, kada odjednom na mobitel mi stigne sms od njene sestre. "Gotovo je, nije izdržala". Kad sam to pročitala samo sam ostala stajati u mjestu sa suzama u očima. Prijateljice koje su sjedile ispred mene primjetile su da nešto nije u redu i odmah su me počele pitati šta mi je..... Nisam riječi rekla jer nisam mogla.... Samo sam se pitala: " Zašto ona? Zašto kad je tek trebala napuniti 16 godina? Zašto je ona morala umrijeti?"
Dana 14.06. mi je bio rođendan. Sve mi je bilo čudno. Ona je sada trebala biti tu sa mnom slaviti,a nje nema. To mi je bio najnesretniji rođendan, jer je jedno mjesto pokraj mene bilo prazno.
Svaki dan samo očekujem kako će me nazvati i reći da dolazi kod mene. Ali onda odjednom osjetim kako maštam.
Savjeti moje prijateljice mi malo pomažu.
Znam, znam i sama da moram nastaviti živjeti dalje, ali........
Ali jedno mjesto pokraj mene zauvijek će ostati prazno, jer Darie više nema.
Post je objavljen 12.09.2007. u 12:37 sati.
