Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/moongirl

Marketing

Ja znam ali ne umijem.

Što više iskustva imam na leđima to je moje ponašanje više retardirano. Bez pretjerivanja. Isto tako, ja ne znam htjeti bez da budem nasilna.
Zašto te ne mogu otjerati? Ne znam.
Kupila sam na Hreliću ˝Gospodina Tadiju˝. Ono zbog čega mi je knjiga zapela za oko (da li se to tako kaže?) je njena likovna oprema. Piše tamo: ˝Likovno opremio Edo Murtić˝. Pokušala sam sinoć pripita čitati malo ali nikako mi trenutačno ne leži plemićka pripovijest iz godine 1811. - 1812. u dvanaest knjiga u stihovima. Sa Vonnegutom je već išlo glatko ali mi je uzrokovalo čudne snove. Ja gotovo uvijek moram nešto čitati prije spavanja. Stvar navike. Uglavnom su to stripovi. Prije ljeta sam se zaklela da godinu dana neću pročitati niti jedan roman. Mene sve uvlači, ako me razumijete.
Jučer sam se osjećala napušteno. Nešto kasnije i glupo.
Zadnjih tjedan dana imam osjećaj kao da neki narator prepričava moj život a ja ništa ne osjećam i ne snalazim se. U svom životu se tada osjećam kao muž kojeg je žena natjerala u kazalište i sada on tamo zbunjeno sjedi, ne zna kada pljeskati i razmišlja o masturbaciji prije spavanja i činovničkoj stolici.
Evo, ovo je bilo za sve vas koji mislite da sam depresivna djevojka a k tome još i pankerica.

Post je objavljen 12.09.2007. u 12:07 sati.