Nijedan dan bez ( zapisanog ) retka ( linije ). To kaže ova latinska , i to je jedan od razloga zašto pišem blog.
Nekad sam pisao više nego zadnjih godina . Pjesme , prozu …čak sam razmišljao studirati književnost i jezike. Na neki način mi je žao što nisam, ali ,s druge strane , kako bih onda upoznao moju sadašnju ženu, i ostao sa njom. Sjećam se kakvih je ljepotica bilo na smjeru jezika i književnosti …uh! Ne bi li me koja privukla sebi , i osta ja bez moje sadašnje ženice ? Ne da moja supruga nije ljepotica, nego osim tjelesne ima i onu duševnu i duhovnu ljepotu. A, tko zna kakve su one druge !?
Vjerojatno bih nastavio razvijati tu naviku pisanja , da sam to studirao . Ovako mi ta navika pomalo fali. Nedostaje mi ta lakoća pisanja , disciplina sjedanja za stol i za tipkovnicu. Točnije , ovih godina to razvijam i borim se da ovladam time.
Potreba je imati tu naviku , ako se želi na internetu, na intelektualnom i akademskom planu ostaviti nešto iza sebe. Neke misli , ideje se pojave u našoj svijesti ; vrlo su jasne te trenutke i te dane ; gotovo ih možeš dodirnuti prstima u zraku …I onda polako iščezavaju … Ako ih se ne zapiše u te nadahnute trenutke jasnoće , ako nemamo tu naviku da svaki dan sjednemo i to 'nešto' zapišemo , možemo biti na gubitku. A 'muze ' možda pronađu drugi um i prste da zapišu što se zapisati treba.
Stoga ;'Nula dias sine linea!'
Post je objavljen 10.09.2007. u 16:17 sati.