...ja od rođendana pa do rođendana čekam samo poziv tvoj, makar prazne riječi bit će dovoljan mi znak da još nije gotovo...
Nisu me ništa učili o ljubavi. Nisu mi rekli koliko je srce krhko. Nisu mi pomogli. Nisu ni znali kada volim, nisu znali kad boli. Nisu vidjeli suze. Ali rekli su mi da se na tuđim greškama uči. Ti si jedna velika greška, krivi korak. Uvijek sam bila dobra curica, slušala starije. Uvijek su me vodili, štitili su me. Ali od tebe nisu mogli. Pustili su me samu. I pogriješila sam. I pala sam. Pala na tebe. Neke stvari se dogadaju slučajno, a za ostalo je kriva sudbina, a ja ne vjerujem u sudbinu. Samo sam se našla u krivo vrijeme na krivom mjestu. Sama sam si kriva za to. Nisam ih poslušala, jer ja više volim svojom glavom lupiti o zid. A ti si taj zid. I obilo mi se to o glavu. Nikad više. Kunem se, nitko mi se neće približiti kao ti, nikoga više neću pustiti blizu sebe. Ne vrijedi.
Svijet je pozornica, svi glume. Mogu i ja. Ne znam do kada, ali kažem vam danas sunce sja. I smijem se. Sretna sam. I vi ćete mi vjerovati. Svi će. A samo ću ja znati istinu. Možda neću ni ja i sebi ću lagati...
...ništa...nisi nazvao, nisi poslao poruku, nisi se ni sjetio, znači gotovo je....Kad ću ja to shvatiti?
Post je objavljen 09.09.2007. u 14:28 sati.