boli, naravno da boli, odbila me danas, veceras, ocekivano, ali ne ta bol, mozda sramotu osjecam, neznam nemam pojam te rijeci definiran u mojem jadnom mozgu, nisam mogao vise ostat na svjezem alkoholnom zraku, morao sam otic, ovdje gdje me nitko nezna, gdje sam sam, jer nitko osim mene nezeli pricat samnom, ali nema veze, kazu mi tako, odjeban si, naravno da jesi. i dok pisem ovo alkoholom inspiriran, opusteniji nego inace, sjecam se blago nekih sranja, ali sam naravno poput svake pijane subote otisao u bjedno mnostvo s previse tog otrovnog samopouzdanja, mozda je u tome bio problem, neznam, mozda je u njoj mozda je u meni nije vazno, sto je vazno da idem sad gledat crtice s prijateljem pravim pit jos tekucine i moza i radit cufte ako budemo pijani dovoljno, uglavnom to je to, kad bi jednostavno stali na tome, ali vise neznam gdje sam poceo, htjedoj samo rec da o nekim stavarima sam razmisljo vise nego ostalim, ti si mi okupirala um, vec duze vrijeme, prosle subote sam rekao prijateljici tvojoj, sad bi tebi rekao, ali nema veze jer kako si rekla bit cemo prijatelji... lol, gdje sam to jos cuo, nasmija va me, pokusavam bit sto iskerniji u tom zalosnom sranju, ali neznam vise dodje mi nekad jednostavno da vam pocnem utrob, uglavnom idem nastavit ispijat svoju dusu iz plitke case... (mznja iz ovog posta nije usredotocena na jednu osobu, proizasla je iz cistih mizantropskih fiksacija) uglavnom na kraju sta mi ostaje, osim prjezira i mrznje, kao i nastavku prezivljavanja uz car mojih predivnih opijata koji me nisu iznevjerili poput vas... imam jos gomilu gadenja ali to cu ostavit za drugi pijani kukavicluk, idem radit cufte sa simetom....
pola tri, ponovo se vratili iz grada, nista od cufti, nemozemo nac frizider, sime se potuko s bratom skoro,, jos alkohola je doslo nasem zalosnim puteljkom, i may be paranoid but I'm not an android... rain down, rain down, from a great height...
serves you right you git!
Post je objavljen 09.09.2007. u 00:28 sati.