Evo, tek što je počela, a već polako gubim volju za životom. Grozno! Volim znanje, volim učenje ali MRZIM školu. Zašto? Zato što moram ići u školu i moram učiti. A kada ja nešto moram onda za inat to neću.
Zapravo, istina je da sam ja lijen, pa mi paše tip 'umjetničke duše' jer radim što hoću, kad hoću (uglavnom ništa) i za to imam razlog! No dobro, sada ozbiljno. Ne možete natjerati nekoga da voli učiti, a nastavnici baš to rade. Naravno, trude se oni probuditi u nama nekakvu znatiželju i zanimanje, ali 80% ljudi (čitaj 99% tinejdžera) boli nabrekli falus za fiziku, kemiju ili matematiku. Dakle, edukacija (bilo koja, a kamoli sadašnja) ne može nekom nasilno u glavu utuviti želju za znanjem. Jebeš ti školu, ne moram znati kako i zašto, kada živim život. A to 'življenje života' znači motanje po kafićima i ulicama i konzumiranje opojnih sredstava. Ambicije se svode na 'zaradit hrpu love na bilo koji način'. Sigurno, i takvi ljudi mogu biti sretni sa bezrazložnim životom, ali tanka je granica između hedonizma i nihilizma. Kada nestane para, pića i žena (ili muškaraca), gdje onda?
Mogu shvatiti da je učenje dosadno. Meni je škola više manje uništila tu želju za znanjem koja je, vjerujem, svima urođena. Škola je dosadna, dosadna, dosadna! Sve što je obavezno je dosadno. Učenje treba biti spontano, voljno i zabavno. Škola nije učenje - to je prisilna infuzija sranja. U školi nije bitno razumjeti, nego zapamtiti na dovoljno vremena za ocjenu, pa zaboraviti.
A profesori... Ima ih dobrih, ali neki, poput moje profesorice iz matematike, niti se ne trude objašnjavati, samo piskaraju po ploči i u kontrolnom daju zadatke iz bilježnice.
Moja vizija škole bez predmeta, satova i bilježnica je neostvariva. Imati savršenu edukaciju znači imati savršeno društvo, a to je san kojem sami ljudi stoje na putu. Sami sebe vučemo u propast i ne možemo se okrenuti. A možda su ovo teme koje ne bih smio dirati? Stvarno, brinući se oko velikih stvari propuštamo male, a od malih stvari, doživljaja i trenutaka život je sastavljen. Na kraju nam ne vrijede ni škola, ni novac, ni diplome. Kada umremo, ono što smo činili za sebe umire s nama, ali ono što smo učinili za druge živi dalje i besmrtno je.
ovu zadnju rečenicu sam skupio od Alberta Pikea ;-)
Post je objavljen 08.09.2007. u 17:44 sati.