Marketing
Samo Bozji Duh i Bozja Rijec daje postojanje i smisao svemu stvorenome
Probudih se u sobi velikoj, sa svih strana, mnoštvo polica, i preplašen i zbunjen gledam.
Ustajem na noge, stanem, korak dva, ubrzam malko, da daha uhvatim ali daha nema.
Strah me stigne, i brzo me obuze, vičem ne, ne to, to nisam, plačem, vičem, bojim se.
Da mi je pobjeći, onako da me nitko ne vidi, hitro, brzo.
Usamljen se osjećam, kao da očiju milijun gleda u mene, a polica, polica svaka ima pogled prodoran, istinit pogled, da pročita, skine, ogoli tijelo , dušu, ali nešto tiho šapuće, zove, privlaći, ohrabruje, ostajem, tesko ostajem, ne razumijem zašto, jednostavno ne znam, a pitam se, a boli me.
Zlatne police izvana divne, ali hladne i grube i od grubosti zarđale iznutra, i istukoše i isprebijaše i ubiše.
Živio sam u domu tom, grijući se na vatri kamenoj, sigurnosti nesigurnoj za koju misliš da nesto jest, ali me, sad znam, prevari, i to na naćin nepošten, prevari.
Kamena vatro bijedna, ugodno si me u dolini grijala, u zemlju da bar gledao sam, da znao sam, prah da si, sad znam, sad kasno je ali znao sam, nekad davno. Uništi me, prevari, koja lažes, i to uvijek je laž na ustima tvojim ti i rugobo, što si došla, tko te zvao, odlazi iz mog života ti smrdljiva, kad sam osta ti mi se smiješ, zamani si smrad svoj širila, ti lažljivice umišljena, odlazi od mene ti babo napuhana ohola i tašta što to ućini ti, kriva si, sam da osta i u ostavštinu mi ostavi i mržnju i zlo, vrijednost bezvrjednu.
Tada dode Čovjek u bijelo obučen, pogled dignuti ne mogu, skupim se i glavu medu koljena stavim, da me nema, brda prekrij te, padnite, zdrobite, što čekate, počmite, ne čekajte.
Taj Čovjek u bijelom, otvara police “moga života”, i ne mogu vidjeti ali čujem, škripanje, lomljenje, pucanje. Imam osjećaj da čovijek više nisam, životinja ili komad izmeta onako, smeđ, razlitan, smrdljiv i ne mogu se pomaknuti, sram me je.
Nato mi netko na uho šapne glasom blagim i njeznim “Eto vidiš ništa nije boljelo još samo malo i bit ce sve gotovo” još samo malo, da jos samo malo. Da Vjerujem! Čujem, osjećam, vidim i znam da mal sam i volim se takav kakav sam, Hvala ti sto si veći, ljepši, pametniji, sto slušaš i u djelo provodiš ono sto ti Tajna govori, “Nemoj biti sam, jer nikad sam nisi” govori i ti Njoj.
Joj, kad ću doći k sebi da se vidim u Tebi.
Tako si blizu a ja tako daleko.
Post je objavljen 08.09.2007. u 10:26 sati.