A sad nešto potpuno drugačije...
Meni se majoneza na pizzi gadi, ali nekim ljudima je najdraži prilog. Tema ovog posta nije direktno majoneza, samo je vrlo dobar primjer. Pa čega? Neki ljudi cijeli svoj život vole, obožavaju, ono što vi ne volite. I teško vam je shvatiti zašto.
Stvarno, čudni su ljudi. Sami stvaraju razlike, pa se čude kako netko može biti drugačiji. Stalno postavljaju neke standarde i očekuju od ljudi da pristaju tim standardima, a ne shvaćaju da upravo njihova odvojenost njih pokreće. Fašisti, skinheadsi i slični žive od razlika. Najjači su tamo gdje ima najviše muslimana, Roma i crnaca. Jer, bez njih nema svrhe biti skinjara, zar ne?
Vi iz Splita ste siromašni, grad vam je prljav. U Zagrebu je bolje.
Vaš kvart je tamo u vukojebini, a mi smo blizu centra.
Mi smo na dvadesetom katu, a vi ispod nas tamo u prizemlju. Koji jadnici.
Naš stan je na istoku, a vaš na sjeveru. Jadnici, nemate ništa sunca.
I tako dalje, i tako dalje...
Sad, da nema ljudi koji stavljaju majonezu na pizzu, mi ne bismo mrštili lica u gađenju dok netko ispred nas govori: "Malo majoneze, molim."
I kome bismo se onda čudili i smijali?
Svi smo jednaki, svi smo različiti. Hvala bogu na tome!
Post je objavljen 05.09.2007. u 21:33 sati.