... pokušala sam vidjeti sakrivene tajne jezera koje je svoj sjaj stoljećima njegovalo laticama lipe..
pokušala sam osjetiti poljupce kapljica slapova koji su me oduvijek čekali na mjestima tišine..
uzalud sam naslanjala glavu na ramena oleandera pokušavajući čuti tihu pjesmu slavuja zatočenog u međuvremenu..
penjala sam se u zagrljaj tužne vrbe koja je nepomično bdjela uz jezero bijelih dupina..
tisučljećima sam ležala u njenim njedrima pokušavajući umiriti njene jecaje ispunjene gorčinom nedolaska..
kopirala sam tonove šumskog svirača, pjevušeći melodije znane samo nama., nama koji smo jednom iskreno voljeli..
.. slomila sam i zadnji ključ zlatnih vrata raja koji na popisu ne sadrži moje ime isklesano u bokovima munja..
poslala sam misli daleko od vaših očiju, moleći snove neka se vrate i obuzmu moje sad još jače tijelo opijeno bogatstvima dna svakoga dna..
probudila sam u sebi onaj stari, zaboravljeni gnjev planina prošaranih duhovima razderanih makova..
.. neću dozvoliti daljini da me pronađe, da me oduzme samoj sebi., već ću ubiti i zadnji tračak sebe i postati netko drugi...
Post je objavljen 03.09.2007. u 13:11 sati.