Dok sam danas razmišljao o čemu bih mogao pisati u novom postu, pored ove teme, o kojoj ću prozboriti nešto kasnije, kroz glavu mi je prostrujala misao o tome da bih na blog mogao staviti neku vrstu 'All time greatest hits'... što je djelomično i nastavak jučerašnjeg posta.
Jasno je da je apsolutno nemoguće taj task izvršiti bez posvemašnjih problema... jednostavno: premnoge pjesme su mi prirasle srcu... što, u principu, i nije loše... zar ne??? :)) Ter odlučih da na tu listu stavim samo one stvari koje su me formirale, promijenile... dale nadu u momentima najdubljeg očaja... dale onaj impuls koji djeluje na to da se tijelo počne gibati pravocrtnom, nevrludajućom putanjom... Želio bih, još noćas, postaviti svojevrsni kostur te priče, na koji ću kasnije samo povješati mišićja i hrskavičad, ter druge neimenovane klamfe... Daaaa...
I tako krenuh ja s poslom...
[slijedi strogo povjerljivi transkript misli AD-a, doturen od strane tajne službe svekolikim blogerskim sredstvima priopćavanja:))]
(...)
da vidimo... prvo ćemo staviti jednu domaću... daaaa... daaaaa... daaaaa... Žigu i Bandiste... Ljubav se ne trži!!!! To je to!!! To je prava stvar!!! Idemo dečki!
[AD pjeva… ohhhhh… budiBogsnama :(( ]
Ljubav se ne trži niti ne kupuje
Ljubav se ne trži niti ne kupuje
Ko' ljubiti ne zna naj se ne hapljuje
Ko' ljubiti ne zna naj se ne hapljuje
Ako nam je ljubav istinska i prava
Ak' je naša ljubav istinska i prava
Z srca ju ne spere Mura niti Drava
Z srca ju ne spere Mura niti Drava
Ljubav ne raspari žbiri ni žandari
Ljubav ne raspari žbiri ni žandari
Žbiri ni žandari, žbiri ni žandari
Niti puglavari
'Naj ide se z vragom, daj ka si to išče jamput otpopvlem!!! Krf je nej voda!!!' (*1)
AD je dobro raspoložen... 'Či bi mel kupico pri roki, se bi vragu spotral!!! (*2)
... no dobro... idemo dalje...
[kraj transkripta]
(...)
Daklem...
Kako mi je okulist otvorio oči, i to bez suvišnih 'zašto?'... Vrlo jednostavno: kaaaapljicamaaaa za prošiiiiirivanjjjjjeeeee zjeeeeniiiiicaaaa... Haaaa-hhaaaaa-haaaa-hhrrrrr...rr..r
Joke! Joke!
OK, dosta sprdanja, kreće priča:
Posljednjih sam nekoliko mjeseci imao zaista ozbiljnih problema s očima... što me iskreno zabrinulo... Naime, moj je cijeli posao, bolje rečeno cijeli praktični, pragmatični i egzistencijalni-da-ne-kažem-egzistencijalistički :) [khmmm... khmmm...] život u izravnoj ovisnosti o mom vidu. Bez vida sam beskorisna nakupina materije, jedva sposobna za ikakav drugi i drugačiji oblik funkcioniranja...
Veza: vid --> čitanje
--> kompić, poslovi vezani uz rad na kompiću
Problem se manifestirao na dva načina, u drugom slučaju, koji se zbio prije nekih mjesec i pol (manje ozbiljnom !!!) kroz prilično tešku formu konjuktivitisa, koji mi tri dana nije dopuštao da gotovo išta vidim... kao što je to i obično slučaj, upravo su mi ta tri dana na poslu bila kritična, jednostavno sam ih morao odraditi... i točka... I odradih ja taj ponedjeljak, ter nakon posla zamolih prijatelja da me prebaci do okulista... imao sam dogovoren tremin, pa sam ubrzo i bio na redu... i nakon podrobnog pregleda, reče meni čovijek, liječnik i okulist [sve u istoj osobi :) ]
OK: - Imate vrlo jak obilk konjuktivitisa… Evo, tu Vam je recept za kapljice i kremu... Otvorite si bolovanje... minimalno jedan tjedan, a po mogućnosti 10 dana...
AD: - ____________________________ [bez riječi, Op. Prev.]
Digresija: Naime, (kao što bi rekao Gobac) jor truli [AD, of course :) ] je privatni poduzetnik koji djeluje u maloj firmi i koji se bori za golu egzistenciju kao i ostalih 4,495.800 građana very Lijepe nam Naše, što izrijekom znači: nema AD-a na poslu, njegov posao stoji... A u tom momentu – posla k'o u priči... OK...
OK: - Kažete da ste danas cijeli dan radili na kompjuteru??? Ne znam kako ste uspjeli... Upala je vrlo jaka...
AD: - Pa eto... nekako... [ni mrtav mu ne bih bio priznao da sam buljio u monitor nosom udaljenim od njegove najisturenije površine ne više od 4,80 – 5,20 cm, pritom cmoljeći kao... kao... maštatigajaznamkaotko...] Khm... khmmm... ne znam hoću li moći do bolovanja... ili godišnjeg... znate... ovaaaj... ja sam privatnik [AD se u tom trenu srami, jaaako]
OK: - Aaaaahhh… da… znam kako Vam je… kod mene je isti slučaj… Pa ništa onda… ali odmarajte… odmarajte… na svakih sat rada – 10 minuta pauze…inače bi moglo doći do ozbiljnih posljedica...
AD: - Hoću doktore!!! [AD-u je osjetno lakše :)]
(...)
To je bio drugi slučaj... a u prvom se (koji se zbio nekih mjesec dana prije drugoga) radilo o tome da mi je pukla neka kapilarica na mrežnici... e, tu me već bila uhvatila teža frka, jer mi se na nekoliko sekundi (ili je to bilo pola minute, minuta... tko bi više znao...) sve zacrnilo... No, izgleda da je sam tretman toga problema bio manje naporan i bezbolniji od onoga drugoga... Iako, čak i sada pri svakoj promjeni vremena osjećam relativno intenzivnu bol u lijevom oku, koja traje... i traje...
OK, to je bila povijest bolesti... i mislim si ja... ne kužim... dobro, tu i tamo sam imao problema s očima... ali, dva puta u mjesec dana... tu nešto jednostavno ne štima... ter se dosjetih jadu:
[slijedi naravoučenije # 1 :)) ]
Sve je, u biti, vrlo jednostavno: bolesti se prvo javljaju na višim, nematerijalnim, idealnim razinama, a tek kada tamo iscrpe sve mogućnosti reakcije, (a na koje se ne odreagira) one se spuštaju na najniži, fizički, materijalni nivo – ergo (*3): ako imam problema s očima, nešto jednostavno ne želim ili čak odbijam vidjeti!!!
[iz čega proizlazi i slijedi naravoučenije # 2 – ono što mi je okulist rekao, pored dijagnoze, a nevezano za nju]:
OK: - Pogledajte gore lijevo!
AD: - [gleda gore lijevo]
OK: - Dišite normalno… Nemojte prestati disati… taaako… dišite normalno…
AD: - [diše… relativno normalno… gleda gore lijevo]
OK: - Pogledajte gore desno!
AD: - [gleda gore desno]
OK: - Dišite... dišite normalno...
AD: - [diše… relativno normalno… gleda gore desno]
OK: - Dragi gospodine, vi ste sav u nekom grču... opustite se... zašto ste tako u grču???
AD: - paaa... [ne zna što bi rekao]
OK: - Dobro... gotovi smo...
AD: - Ahaaa... [misli u sebi: fala klincu!!!]
Nakon što sam se vratio kući, pričam ja sa samim sobom [vrlo česta pojava… ne brinite se… sve je pod kontrolom :)) ]: pa vidiš ti to… čovijek ima pravo… fakat sam sav u grču… treba se opustiti… ma nek’ ide sve u klinac!!!
I to je bila točka loma... nedugo nakon toga sam počeo pisati blog :))
[slijedi naravoučenije # 3 :)) ]
Dragi moji, ako ne želite imati problema s očima, pišite!!! Pišite!!! Pišite!!! Nulla dies sine linea!!!(*4)
---------------------------
(*1) – međ., nek ide sve do vraga, daj da si to još jednom otpjevam!!! Krv nije voda!!!
(*2) – međ., da bi iamo čašu pri ruci, sve bi k vragu porazbijao!!!
(*3) – lat., dakle
(*4) – lat., Ni dana bez linije (doslovni prijevod), tj. u prenesenom smislu - svaki dan napisati, naslikati, učiniti nešto novo
Post je objavljen 02.09.2007. u 03:25 sati.