Marketing
I' not feeling this situation
Torn apart at the seams and my dreams turn to tears, I'm not feeling this situation
Run away try to find a safe place you can hide
It's the best place to be when you're feeling like....me!
Postoje trenuci u životu kada više nisi siguran, tko si, što želiš, kaj radiš i kamo ideš. Postoje trenuci kada se osjećaš napušteno, razočarano i izigrano. Postoje trenuci kada se želiš ubiti.
Nasuprot tome, postoje trenuci kada si euforičan i veseo, kada znaš točno što želiš i kada znaš kamo ideš. Ljudi rijetko sagledavaju stvari u cijelosti. I od ove depresije vide samo jedan dio. Kao i od sreće. Zapravo. Ne znam niti što želim reći. Ali to nije ni bitno, jer ću nastaviti pisati pa što bude, bude. Nikada nisam imala neki plan.. što želim reći, napraviti i kako. Imala sam ideju, zamisao... ali ne i konkretan plan. Dosta sam stvari u svom životu.. improvizirala. Većinu zapravo. I dalje to radim. Upravo to radim. Shvatila sam da imam nešto što mnogim ljudima nedostaje, a to je jaka mašta. Mogu bilo kada, bilo kaj zamisliti, uvijek mi padne neka ideja na pamet, kada čitam, uvijek jasno vidim likove i mjesta na koja odlaze, kako se ponšaju. Ne moram se ni trudit da ih vidim. Jednostavno... su tu. Problem je u tome kaj se ja tolko uživim u priču da ak je tužna il kaja znam kakva nakon tog sam malo. Hm da. Dovoljno je da kažem kako sam čitala kosu anđela. Znala sam točno na kojem djelu će kurt umrijet i kak. Plakala sam bokte ko da se to prije 5 min dogodilo. Ko da je tek tad umro. Ja sam idiot. Umro je prije 13 godina. Ja SADA cvilim Nirvanu slušam od.. početka 8 razreda. Il kraja sedmog, ne sjećam se. Sada sam početak 2.srednje. Ja sada cvilim. Ja sam slučaj za psihijatriju. Definitivno.
.people always leave. Jebeno. E. Kak volim tu seriju. Tree Hill. *a vi ste već mislili da će biti jedan depresivan dio o tome kak ljudi napuštaju jedni druge. Hahaha suckers*
Nda. Nikada neću shvatiti kako... kako ljudi koje najviše najduže i nabolje znaš. Tj misliš da najbolje znaš ze najčešće razočaraju, dok ljudi koje ne znaš tako dugo se trude da te ne povrijede. To je sjebano ali u isto vrijeme odlino.
Bavim se glumom već jako dugo. Od 4 razreda. I stvarno uživam u tome, no ne zamaram baš ljude tim jer jednostavno mislim da ih neće zanimati. Zovem ljude na predstave, ali ugl... ne dođu. Tj uvijek isti ljudi ne dođu. Iznenadila sam se neki dan kada sam shvatila da 2 osobe koje malo vremena poznam, ali.. mogu za njih reći da ih uistinu poznam.. ugl iznenadile su me kolikom su željeom htjele doći na moju predtsavu. Na žalost, nisu mogle jer su u kazni. Ali, iz razgovora s njima osjetila sam da stvarno žele ići i da im je fkt žao što ne mogu. I obećale su doć na sljedeću. Iako one nisu išle na ovu moju predtsavu, ja sam bil presrtna. Napokon imam potvrdu da ovo što radim već 6 godina ima smisla. Na kraju mi nije ni bitno bilo jesu li došle ili ne, ali stavrno sam osjetila da to žele i da žele vidjeti nešto u čemu sam dobra i što mene raduje. I to me razveselilo puno jače nego.. nego ne znam kaj
Ljudima se često dogodi da ljudi do kojih im je stalo, im nisu potpora. Jer, uvijek se nađe nešto naizgled važnije od nečije utrke, natjecanja i tako dalje. No katkad trkači, natjecatelji i pjevači, glumci, plesači.. ne žele dobre kritike i pljesak publike, ne žele medalju i trofej... žele samo potporu i svoje prijatelje tamo. Ne tamo zato što si ih prisilo. Tamo zato što žele ić.
Ne kažem da treba doć na svaku... predstavu, utrku....
Lijepo je znati da je netko...tu. maša i sara hvala. (grupna terapija ^^)
ovaj post je jedan jako mali dio one frustracije koju osjećam. pisala sam potpuno smirena, no to ne znači da to jesam. imam osjećaj da sam balon, koji je prenapuhan i koji može puknut svakog trenutka. baš je jeben osjećaj. nda. ak niš drugo bar puno crtam u zadnje vrijeme.
nda.
Post je objavljen 02.09.2007. u 01:45 sati.