Marketing
Atena; part1
Po dolasku u Atenu zapanjio nas je pogled iz aviona na ogromnu buktinju koja se čini mi se dizala do neba. Kako je bila noć vidjelo se točno sve što gori.Ne znam da sam ikada u životu vidjela požar tako velikih razmjera i onako velikog plamena.Grci, kojih je bila većina u avionu su skočili sa svojih sjedišta i potrčali ka drugoj strani aviona odakle se požar mogao bolje vidjeti.Nisam razumjela njihov jezik ali njihovi povici, izbezumljena lica su dovoljno govorili.Neke žene su bile u tolikoj panici da su njihova prestravljena djeca počela plakati.U jednom trenutku činilo mi se kao da dolazimo u Bagdad.
Požar koji je poharao Atensko predgrađe i okolna sela snimljen iz aviona(noć).
Nakon slijetanja na atenski aerodrom koji se meni učinio prekonfuzan nakon točnih, discipliniranih i perfektnih u svakom pogledu nijemaca koji su nas ispratili s minhenskog aerodroma, uzeli smo taksi. Taksisti stoje u redu na ulici, mašu rukama, deru se cijelo vrijeme i svađaju. Sa strane ulice u redu stoje putnici koji bi se odvezli u grad. Da ne postoji policajac koji određuje tko će voziti i kako će se ljudi voziti izbilo bi krvoproliće.tako je nas pet policajac potrpao u dva taksija bez mogućnosti pogađanja i bilo kakvog komentara.Upadaj i šuti…Taksista je neki čikoca od nekih 50 i kusur godina, ne zna engleski dobro, nabada ponešto ali ok..Vozimo se luđačkom brzinom autoputem jer je aerodrom udaljen nekih 35 km.Čikica ulijeće u krivine dok na radiju pjeva neka grčka kafanska muzika za rezati vene.i on pjeva uz nju.Vozi i pojačava radio…Dobro došli na Istok.
Pita nas odakel smo.Ja mu kažem da sam iz Bosne i Hercegovine ali nije me skontao, moja kolegica kaže „Zagreb“kada on sav sretan okrenu se meni i povika“Viva Jugoslavija“ i nabaci ruku za petaka.“Greece and Yugoslavia“ pa pokaza prst kroz prst znak partnerstva.
„You bussines in Athens“? Pita..“Yes, congres“-mi odgovaramo.
„ooooo, babysitters“-sav će ti on sretan. Vozimo se do hotela kroz neke ulice u kojima uz zidove stoje mladići.Mi ih gledamo i kao da je pročitao naše misli taksista kaže da su to gay prostitutke….Pa, ok…Atena je ogroman, 4 milijunski grad, širine 70 km, Mikonos je blizu i važi za kolijevku homoseksualnosti i slobodnog seksa…tako da gay nije ništa neočekivano. Baš kao ni prostitucija koju vozeći se cijelom BiH susrećem i vidim na svakom kamionskom stajalištu.
I tako uz zvuke umilnoga glasa neke pjevačice doveze on nas, istovari i reče „55 eura“…
„Molim“???-ne mogu se suzdržati, kao kolegice iz hladnoga Zagreba. Ipak sam ja južnjakinja.
„Gdje ti je sada Viva Jugoslavija, gdje ti je sada prst kroz prst, kojih 55 eura“?
„ Pa ponoć je prošla, pa veća tarifa“…“Ma nemoj mi reći, što nisi okrenuo taksimetar na noćnu tarifu kada smo sjele u taksi“-tu se nastavljam ja svađati s njim.No na nagovaranje ostatka ekipe i zbog mog umora ja posustajem, platimo za dva taksija 110 eura.Katastrofa!!!
Već počinjem misliti kako za dva dana ako ovako nastavimo ja neću imati dinara u džepu.Ulazim u sobu (btw hotel je u pakistanskoj i indijskoj četvrti tako da nemam pojma šta piše na trgovinama, mada se ni sa grčkim ne snalazim), i ulazim u sobu čvrsto odlučivši da od sada igram prljavo.Baš kao na tržnici.Pokazaću i ja zube i moć svađanja i pogađanja…pa nije Mostar baš tako daleko od Atene i njihovih istočnjačkih običaja. Za Grčku se ne bi baš moglo reći da je Balkan.Hodajući ulicama atene imate dojam da ste na ciganskoj tržnici.Bila sam pripremljena na veličinu grada, na prljavštinu i turobne nedovršene zgrade, ali na ciganluk u ovolikoj mjeri ne. Zapanjila me je stopa siromaštva, beskućnici koji se vuku ulicama punim smeća gurajući velika kolica iz supermarketasa svom svojom imovinom, prostitucija, šverc i prljavština na svakom koraku. To je tipičan izgled metropolisa kada se za samo jedan blok udaljimo od središta koje je napucano trgovinama sa poznatim imenima modnih dizajnera i osoba iz show bussinesa. Sve u svemu, mislim da je grčka jedna jako siromašna zemlja, unatoč svoj svojoj neiskorištenoj ljepoti, bogatoj i fascinantnoj povijesti. Ljudi uAteni ne žive dobro. Vjerujem da posla nema, unatoč velikoj ekspanziji grada ( na 70 km) nema ni stanbenih prostora koji su dostupni za prosječnog stanovnika. Ogromna je razlika između priobalnog dijela gdje žive bogati ljudi ( Onassis & Co) i par km u unutrašnjost Atene. Cijene stanova u elitnom dijelu idu od 8-10 000 eura. No samim izgledom ti stanovi meni se nisu učinili posebnim.Cijene stanova u središtu grada, preko puta megaro Mousssikis-a gdje je naša konferencijska dvorana u oko 6 000 eura po m kvadratnom.Ukoliko imate iole zdravog razuma primjetićete masu kontradikcija, no to je vjerovatno osobina svakog metropolisa.nažalost Atena nije samo središte grčke, države , povijesnih događanja i prisutnosti Bogova.atena je nešto mnogo više, no o tome drugi put…
Post je objavljen 01.09.2007. u 14:53 sati.