Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/brijemnogeu4ujutro

Marketing

...bemti Iruda part TWO...ili ti ga zašto ga 'bem!

...naravno, Xanaxi od sinoć sad me peglaju...ono, skoro je dva a ja sam tek prvu kavu poila...i ludujem jer ostajem bez cigareta. Vani južina za ubit vola...a moje meteopatske fobije partijaju.

Od sinoćnjih obećanja...ostala je samo pjena. Ok, nisam nikome rekla za blog, izvela sam pse relativno na vrijeme...al nisam oprala (još) pod. Dobra vijest je da On danas dolazi kasnije sa posla... I sad se ja pitam "tko je tu lud.." Svaka iole normalna žena bi se pjenila, sumnjala...voeter...a meni je to cooooool.

Ma nebi da me tuče... Nikad dig'o ruku na mene...a imao je razloga, budi iskrena Ženo. Joooj koliko je puta imao razloga.

Moja percepcija terora je psihološke naravi. Ja to ne kužim više; kako on uđe u kuću meni se živci nakostriješe i odmah se, po defaultu, osjećam za nešto krivom. A kako nisam baš pokunjena ženica, to kod mene se manifestira lošom voljom...blago rečeno.

Najbolje komuniciramo preko Foruma i pp-ova...eventualno na telefonu..onda je sve 5. Jesmo li zajedno...aj ča!

Sjećam se srednjoškolskih problema...sindroma popularne cure o kojoj su uvijek nešto srali. Lažno! Uvijek su to bile totalno glupe izmišljotine...al mene je to jebeno bolilo. I onda je, jedna od najpopljuvanih ženski et de moument, Lana Biondić, dala mi super savjet: "Draga...kaj se brineš...radila ti sranja ili ne...vidiš da će uvijek netko imati šta za reći...zato, relax i radi sranja jer je sad vrijeme za to...!" I onda je izvadila cca 5 gr "bijelog" i ja sam odletejela u neko novo Ja!

Žao mi je kad vidim koliko je omalovažavaju i pokušavaju je degradirati kao većinu Pokondirenih Tikvi...a Žena se rodila sa diplomom i srebrnom žličicom...i smatram da je jedna od rijetkih u HR koja zaista ZNA šta je život na visokoj peti...a ostale gladušice stila i života, toliko željne tih saznanja, neka čitaju...i uče...al neka onda ne seru. Čitam i po Forumu.hr kako gade manekenke... Jebote, kad vidim da sam ih pola ja naučila prvim koracima na pisti...dođe mi muka. Pa to su curice koje se jako dobro zabavljaju...a one pametne su se udale za nogometaše i sad im je jedina briga dali će biti prisutne ama na baš svim VIP eventima... Jebote, a ja sjedim 24-7 za kompom i palamudim zašto sam ja sve to otkantala?

I kako sam napravila pogrešku zvanu Split!

Nakon toliko godina života u inozemstvu...ja se ne vratim doma, na svoje lovorike...koje su me bar još par godina mogle šlepati...a možda sam ih mogla i dobro unovčiti...NE, ja sam se udala za ordinary dečka iz fine familije i zbog njegove jedine ovisnosti zvane Mama, došla u Split. I kako onda da ne psujem Iruda? Koliko znam, on je jedini kojeg je legitimno gaditi jer je napravio masu sranja...

I još sam rodila dijete... Pa gdje mi ja pamet bila (pod pretpostavkom da sam je ikada imala...).

E, al ni to nije bilo dosta...morala sam ja dokazati da sam svemoguca...pa sam se i zaposlila. Ono, baš zaposlila...opet 24-7. Po cijelom svijetu. A on je doma grizao nokte... Daaa...ja to mogu...ja mogu biti i Mama i Supruga i Menađ'rca... drek na kiši.

Shvatila sam odjednom da koji bog sam rađala dijete ako će mi ga netko drugi odgojiti...i to, po meni, krivo. Krivo za mene. Ja sa svojim potomkom želim simbiozu...a ne onu klasiku: "Ja sam Mama, ti si Dijete ... i ti moraš da me slušaš! jesi me razumijela!!!"

Sad sam doma..i uživam u tome...! Ne zbog male, nego zbog sebe... Nakon svih sranja kroz koja sam prošla unazad tri do deset godina...tako mi je lijepo buditi se polako...bez žurbe igdje...bez glagola MORATI u životu.

...ali, jopet sam nesretna. Samo da mi je konkretizirati zašto...?

Zasad je On kriv...kao što već rekoh. Mora On biti kriv, ne smijem biti Ja! Nipošto...

Zato i pišem ove iscjedke...nebili kroz, koliko toliko, kontrolirane misli (kontolirane zbog usporavanja njihovog toka dok ih tipkam) uspjela dokučiti u čemu je problem.

Moj najdraži shrink...liječio mi je Duh, dok sam ja maštala o nečemu drugom...

A ako me on nije zrihtao...neće nitko. Bio je jebeno brutalan kad sam ocekivala da će biti pun empatije...a pun razumijevanja kad bi došla, sjela i rekla: "Opet sam napravila pizdariju...!"

Sintetiziranje za kraj seanse: Zašto?

...mislim kad otkrijem odgovor na to pitanje, sve će se posložiti. To je zasad Hope no.1!






Post je objavljen 31.08.2007. u 13:45 sati.